1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Velika laž kancelarke Merkel?

6. mart 2017

U septembru 2015. je Angela Merkel izgovorila čuveno „Uspjećemo“ nakon što je izbjeglicama otvorila granice. Ali, kako piše Velt, bio je to iznuđeni optimizam jer je vlast zapravo htjela da zatvori granicu...

https://p.dw.com/p/2YiEo
Foto: Getty Images/S. Gallup

„Merkelova samo što nije zatvorila granicu", poručuje list Velt u nedjeljnom izdanju pozivajući se na istraživanje novinara Robina Aleksandera o kojem on piše u svojoj knjizi: „Izbjeglička politika Angele Merkel – izvještaj iz centra moći". Knjiga će se u prodaji pojaviti 13. marta, a Velt je imao uvid u najvažnije dijelove teksta. Reijč je o događajima u jeku izbjegličke krize u jesen 2015. U septembru te godine kancelarka Angela Merkel je odlučila da hiljadama izbjeglica, koje su dolazile iz pravca Mađarske, dozvoli ulazak u Njemačku. Granice su otvorene 4. septembra uz kancelarkino obrazloženje da je riječ o vanrednom postupku zbog teške humanitarne situacije.

„I danas se mnogi pitaju: zašto je ostala pri toj odluci i narednih mjeseci? Izgledalo je da Angela Merkel nikada nije imala namjeru da zatvori granicu. A sada se ispostavilo da je i te kako imala tu namjeru; da je u okviru velike koalicije postignut dogovor da se izbjeglice ne puste u Njemačku. A odgovarajuća policijska naredba je već bila napisana. (...) No, za razliku od onoga što se do sada mislilo, vodeći političari CDU/CSU i SPD su se u septembru 2015. dogovorili da vraćaju izbjeglice sa austrijske granice".

U Njemačku je 2015. godine došlo više od milion izbjeglica
U Njemačku je 2015. godine došlo više od milion izbjeglicaFoto: picture-alliance/dpa/A. Weigel

Prema knjizi Aleksandera, „u subotu, 12. septembra, u 17:30 je održana telefonska konferencija u kojoj su učestvovali kancelarka Angela Merkel, šef kancelarskog ureda Peter Altmajer, ministar unutrašnjih poslova Tomas de Mezijer (svi CDU), šef CSU Horst Zehofer kao i tadašnji ministar spoljnih poslova Frank-Valter Štajnmajer (SPD) i šef SPD Zigmar Gabrijel. Na toj konferenciji nisu se dogovorili samo da narednog dana od 18 sati uvedu kontrole na granicama – već i da se izbjeglice vraćaju sa granice".

„I prema naredbi koju je napisalo rukovodstvo federalne policije, pisalo je da sa granice treba vraćati migrante koji nemaju potrebne papire čak i u slučaju da je riječ o potražiocima azila. Zbog toga su u noći na nedjelju na granicu poslani policajci iz čitave Njemačke, i to autobusima, ali i helikopterima. A onda su, planirajući akciju, mnogi pripadnici policije izrazili sumnju da je sve to u skladu sa zakonom. Na to je ministar unutrašnjih poslova De Mezijer pozvao Angelu Merkel, a ona je od svojih ministara zatražila da zatvaranje granica ima pokriće pred sudom, kao i da ne bude slika akcija vojnika Bundesvera protiv izbjeglica."

Pokriće nije osigurano. Bez garantija koje je tražila Merkelova, ni kancelarka ni ministar unutrašnjih poslova nisu bili spremni da narede zatvaranje granica. Naredba federalne policije je preformulisana tako da je „državljanima trećih zemalja koji nemaju boravišne dokumente, a žele azil, dopušten ulazak u zemlju". To je značilo: „Kontrolu je, doduše, trebalo sprovoditi, ali takvu da svako ko izgovori riječ azil bude pušten u Njemačku, bez obzira da li je iz neke sigurne treće zemlje ili sigurne zemlje porijekla."

Izbjeglička politika Angele Merkel

I tako se ispostavilo da nije nedostajalo političke volje da se izbjeglice vraćaju, već da je politička odluka o tome već bila donijeta, ali da u odlučujućim trenucima nijedan od vodećih njemačkih političara nije bio spreman da preuzme odgovornost za tu odluku, zaključuje Velt.

I sada, godinu dana kasnije, kancelarka je posjetila Egipat i Tunis kako bi ispitala mogućnosti da se u tim zemljama ured prihvatilišta za izbjeglice kako one ne bi prelazile u Evropu. Drugim riječima, ili, kako je to formulisao Zidojče cajtung, „za njemačku vladu glavno pitanje glasi: kako smanjiti broj izbjeglica."

„Posebno je", piše minhenski dnevnik, „kritična situacija u Libiji, odakle najviše izbjeglica i prelazi u Evropu. Ta zemlja je, međutim, toliko nestabilna da je direktna posjeta kancelarke tamo nemoguća. Zato se diplomatija u trenutku koncentriše na susjedne zemlje Libije. Jer, i tamo ima mnogo problema koje treba rješavati. List se detaljnije pozabavio i porijeklom izbjeglica koje nastoje da se domognu Evrope preko Sjeverne Afrike: „Većina izbjeglica potiče iz Nigerije (21 odsto) i Eritreje (11 odsto). Druge važne zemlje porijekla su Gambija, Gvineja i Obala Slonovače. No, porijeklo više od petine izbjeglica je nejasno."