Uspon i pad Moamara al Gadafija

Gadafi je podlegao ozljedama nastalim tijekom pokušaja bijega iz njegovoga rodnog grada u Sirteu, pojasnio je visoki vojni zvaničnik Nacionalno prijelaznog vijeća Abdel Madžid Mlegta. Dodao je da je Gadafi zadobio ozljede u obje noge uslijed napada NATO-ovih borbenih aviona na konvoj u kojem se kretao. "Pogođen je i u glavu. Bilo je dosta paljbe na njegovu grupu i on je preminuo", precizirao je ovaj zvaničnik.

No, ko je zapravo Moamar al Gadafi, bivši libijski vođa i diktator?

Uveo pojam "džamahirija"

Moammar al Gadafi je došao iz pustinje i napravio vojnu karijeru, a 1969. godine je svrgnuo kralja Idriza i tako postao jedan od najmlađih predsjednika u Africi. Njegov uzor: egipatski predsjednik Gamal Abdel Naser. Njegova ideologija: mješavina arapskog nacionalizma i socijalizma potpuno u duhu antikolonijalnog poleta njegovog vremena. Gadafi je proveo podržavljenje naftnih kompanija i banaka, protjerao je 25.000 Italijana iz zemlje i 70-ih godina profitirao od eksplozije cijena nafte. Libija je tako postala bogata zemlja kojom navodno vlada narod, a kontrolira je predsjednik.

Bilo je to vrijeme kada je Gadafi razvio svoju vlastitu društvenu teoriju. „Uveli smo treću univerzalnu teoriju i predstavili je u zelenoj knjizi. Pojam 'džamahirija', koji ne znači jednostavno državu naroda, već državu masa, je naša tvorevina. Od nas potiče koncept države bez vlade, bez predsjednika, izbora, partija. Građani – muškarci i žene – ovdje obnašaju vlast“, obrazložio je Gadafi.

„Brat pukovnik“, kako je imenovan u propagandne svrhe, zvanično je odstupio sa svih funkcija. Zelena knjiga je postala Ustav. Njegovi protivnici su završili u zatvorima gdje su bili mučeni i ubijani.

Utrkivanje za naklonost

Gadafi je u Africi financirao brojne revolucije, a njegova ruka je dopirala do Sjeverne Irske i Nikaragve. Bombaški napad na berlinsku diskoteku La Belle 1986. godine i eksplozija aviona kompanije Pan-Am iznad škotskog Lockerbiea dvije godine kasnije doveli su do prijekida veza sa Zapadom: Gadafi je za dlaku izmakao napadu američkih zračnih snaga, a zemlja je izolirana.

Koncem devedesetih dolazi do novog preokreta: Pukovnik se zakleo da se odriče terorizma i isplatio odštetu žrtvama Lockerbiea i Berlina. U decembru 2003. godine se odrekao i proizvodnje oružja za masovno uništenje.

Nakon toga su uslijedile posjete Tripoliju po principu „ko prije djevojci, djevojka njegova“. Europski šefovi država i poslanici američkog Kongresa, investitori i predstavnici naftnih kompanija – svi oni su se udvarali Gadafiju za njegovu naklonost, ugovore, naftu i pristup tržištu.

No to nije bilo dobro za njegovo samopouzdanje jer je Gadafi razvio patološku uobraženost. Kada su se njegovi sunarodnjaci podigli protiv njega on u njima nije vidio ništa osim izdajnika, agenata Zapada ili terorista Al Kaide. Ili pak sve odjednom.

„Oni kažu da ću pobjeći u Honolulu,“ rekao je Gadafi u julu u telefonskom obraćanju svojim pristalicama. „To je smiješno. Trebam li napustiti zemlju mojih predaka, naših heroja i moj narod?“ – upitao je Gaddafi, i poručio: „Narod je spreman za mene umrijeti, on je spreman žrtvovati se za mene.“

Autori: Jürgen Stryjak / Zorica Ilić
Odgovorni urednici: Zoran Arbutina / Marina Martinović