Ukrajinski crkveni spor i njegove globalne posljedice

Policija je u subotu pretresla kuću mitropolita Pavla, starješine Kijevsko-pečerske lavre. Javni tužilac ga optužuje za raspirivanje vjerske mržnje i opravdavanje agresorskog rata Rusije. Optuženi to negira.

U ukrajinskim medijima on je još jednom osudio napad Rusije na, kako je rekao, „našu državu", odnosno Ukrajinu. To što su Rusija i Putin uradili je neopravdano, naglasio je on.

Ukrajinska vlada već nedjeljama pokušava da izbaci oko 200 monaha i 400 bogoslova Ukrajinske pravoslavne crkve (UPC) iz pećinskog manastira. Ministar kulture Aleksandar Tkačenko dao je UPC-u rok do 29. marta. UPC se protivi toj odluci i odbija da napusti pećinski manastir.

Ukrajinska vlada optužuje sveštenstvo da tajno radi za Rusiju, što monasi i bogoslovi negiraju. „UPC se od prvog dana vrlo jasno i zvanično izjasnila protiv rata, protiv Rusije i za odbranu Ukrajine", kaže za DW Tomas Bremer. Katolički teolog i stručnjak za istočnu Evropu na Univerzitetu u Minsteru, jedan je od najboljih stručnjaka za pravoslavlje. On sumnja da je Moskva na čelu UPC-a. U redovima ukrajinske vojske su mnogi vojnici koji pripadaju UPC-u.

Nanogica za igumana

Do sada je, prema Bremeru, u Ukrajini postojala sloboda vjeroispovijesti. Ipak: „Ono što sada posmatramo, mjere protiv UPC-a, to su akcije koje ugrožavaju vjersku slobodu.” Snimak na kojem se vidi kako ukrajinski policajac stavlja nanogicu mitropolitu Pavlu trenutno se naveliko širi društvenim mrežama. Više stotina vjernika okupilo se ispred manastira u znak solidarnosti sa mitropolitom. Predstavnici ukrajinske vlade uvjeravaju da neće biti nasilnog iseljavanja iz manastirskog kompleksa.

U međuvremenu, UPC dobija neželjenu podršku sa pogrešne strane – i to komplikuje situaciju: postoje protesti zvaničnih ruskih organa. Predstavnici Ruske pravoslavne crkve (RPC) kritikovali su progon UPC-a, kao i bivši predsjednik Rusije Dmitrij Medvedev. Patrijarh Ruske pravoslavne crkve Kiril oduvijek je bio blizak vlastima. Njegovo sveštenstvo blagosilja oružje koje se koristi u agresorskom ratu protiv Ukrajine.

Situaciju dodatno komplikuje konkurentska pravoslavna crkva u Ukrajini koju podržava vlada. Ukrajinska vlada je dugo odvajala crkvu od države. To se promijenilo 2018. godine kada je podstakla osnivanje Pravoslavne crkve Ukrajine (PCU). Ona je nastala uz blagoslov Vaseljenskog patrijarha Vartolomeja.

Kada se sveštenstvo UPC-a iseli iz pećinskog manastira – što želi vlast u Kijevu – onda bi tamo trebalo da se usele pripadnici PCU-a i da nastave sa bogosluženjima. Nejasno je, međutim, da li PCU uopšte ima dovoljno monaha kako bi mogla da upravlja tim velikim manastirskim kompleksom, sa preko 140 zgrada.

Raskol u pravoslavlju

Pored toga, većina drugih pravoslavnih crkava ne priznaje PCU kao legitimnu crkvu. Jer, kako objašnjava Tomas Bremer, poglavara PCU-a, mitropolita Epifanija i većinu njegovih episkopa „postavio je neko ko je kao samoproglašeni patrijarh bio isključen iz crkve". Dakle, postoje sumnje da li su – sa crkvene tačke gledišta – episkopi PCU-a uopšte episkopi.

Kao rezultat toga, samo četiri od 15 pravoslavnih crkava priznale su PCU – Carigradska vaseljenska patrijaršija, Grčka pravoslavna crkva, Aleksandrijska patrijaršija u Egiptu i Kiparska pravoslavna crkva. Sve četiri crkve su relativno male. Ruska pravoslavna crkva u Moskvi prekinula je kontakt sa njima.

To znači da zbog spora u Ukrajini postoji raskol unutar pravoslavlja. U međuvremenu, Albanska pravoslavna crkva je predložila da se predstavnici svih pravoslavnih crkava sastanu kako bi pronašli rješenje za ukrajinski crkveni spor. Vaseljenski patrijarh Vartolomej to odbacuje. PCU je njemu potčinjena. To bi trebalo da priznaju i druge pravoslavne crkve. Kompromis se ne nazire, smatra Tomas Bremer: "Pravoslavlje je trenutno u ćorsokaku. Situacija je veoma složena."

Ruski pravoslavci u Africi

Posljedice ukrajinskog crkvenog spora se osjećaju i van Ukrajine. Na primjer u Africi, gdje u nekoliko zemalja postoje pravoslavne crkve. Do sada sve pravoslavne crkve priznaju da je za taj kontinent odgovorna Aleksandrijska patrijaršija u Egiptu. Međutim, pošto je ona podržala PCU, Ruska pravoslavna crkva (RPC) je prekinula tu tradiciju. Ona sada gradi svoje strukture na tom kontinentu, osnovala je dvije eparhije i rukopoložila sveštenike. Sveštenstvo koje je ranije bilo potčinjeno Aleksandrijskoj patrijaršiji priklanja se RPC-u.

Vodi se borba za afričko pravoslavlje, slaže se Tomas Bremer. RPC se ponaša kao da je razdvajanje trajno. U Africi postoje i takozvane stare orijentalne crkve, odnosno Kopti i crkve u Etiopiji i Eritreji. I sa njima Ruska pravoslavna crkva jača veze. Nedavno su u Moskvi primljeni predstavnici iz Eritreje.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu