Ukrajinska pšenica: kako do transporta?

Gazdinstvo Torbena Relfsa nalazi se 40 kilometara južno od Lavova. Zajedno sa ukrajinskim partnerima na 1.900 hektara obradive zemlje uzgaja pšenicu, ječam, kukuruz i soju. Živi u Bukovu blizu Berlina – a sa svojim zaposlenima održava kontakt putem video konferencija. Skoro su završili sjetvu, a ako padne još malo kiše žetva bi mogla biti dobra. Ali do tada skladišta moraju da se isprazne, jer je u silosima još 500 tona žita iz posljednje žetve.

„Jedan dio je već prodat, ali ne može da se odveze, jer kupac nema prostora za skladištenje", kaže Torben Relfs.

Prije rata žito je prevoženo željeznicom u Odesu, gdje se potom pretovaralo na brodove. Ali, luke su su sada blokirane. "Ne možete da izađete. To je cijeli problem", kaže Bogdan Husak, upravnik gazdinstva.

Do tri teretna voza dnevno

Sljedeća alternativa gdje bi mogli da utovare svoje žito u vozove udaljeno je samo nekoliko kilometara - i uništeno je ruskim raketnim napadom. Ostao je samo put kroz Karpate kamionom.To bi značilo: 25 kamionskih tura. Ali kamiona takođe nema dovoljno, kao ni goriva. A ni vozova nema dovoljno.

Prema Dojče banu, prije rata su do tri teretna voza sa poljoprivrednim proizvodima svakog dana putovala u pravcu Zapadne Evrope. Trenutno je potrebno između 16 i 30 dana dok se željeznički prevoz ponovo ne uspostavi i to ne može zamijeniti prethodnu rutu. Ako je do sada 90 odsto žitarica izvoženo preko morskih luka, željeznički prevoz će biti na granici svojih mogućnosti, kaže šef Dojče bana.

Ali kapacitet je samo jedno pitanje. Logistika je drugo. Počinje sa širinom kolosijeka: Kao dio nekadašnjeg Sovjetskog Saveza, Ukrajina ima drugačiji željeznički sistem od ostatka Evrope. To znači da je širina šina drugačija. Na kraju, to znači da se roba mora pretovariti u druge vozove na granici.

Promjena lokomotiva zahtijeva vrijeme

„Ovo je usko grlo", kažu u „Allianz pro Schiene“. I nije jedino. Sve u svemu, željezničke pruge nisu dobro razvijene – problem koji je poznat godinama. Od sedam njemačko-poljskih graničnih prelaza samo je jedan elektrifikovan. Vozovi koji žele da pređu granicu stoga moraju nekoliko puta da mijenjaju lokomotivu: od električne lokomotive do dizel lokomotive i ponovo nazad. Ovo ne samo da košta, već i povećava vrijeme transporta. Kao rezultat toga, vagoni ne mogu dovoljno brzo da se kreću i blokiraju kolosijeke.

EU planira da kopnom u Evropu dopremi do 20 miliona tona poljoprivrednih proizvoda. Teretni prevoz Dojče bana (DB Cargo) će takođe biti uključen.

U martu su željeznice počele da dopremaju pomoć Ukrajini preko takozvanog željezničkog mosta. Sada su u procesu uspostavljanja „željezničkog mosta" kako bi se omogućio budući transport velikih količina poljoprivrednih proizvoda do luka na Sjevernom moru i Jadranu, rekao je federalni njemački ministar saobraćaja Folker Vising iz FDP-a u utorak na sastanku sa EU komesaromkom za saobraćaj Adinom Valean u Berlinu.

Opasnost od štetočina

O tome koliko bi transporta bilo moguće i na kojim rutama, učesnici ćute, takođe iz strateških razloga. Zato što je Rusija više puta bombardovala željezničke pruge u Ukrajini. Ali oni jasno stavljaju do znanja da će izvlačenje sirovina iz Ukrajine, kako bi se spriječila glad biti ogroman evropski zadatak. Jer, Ukrajina je jedan od najvećih svjetskih izvoznika pšenice.

I u igri je mnogo više od prošle žetve. Radi se o budućnosti. Ako se silosi ne isprazne, ne samo da će nedostajati mjesta za novu žetvu, takođe postoji rizik da će štetočine uzrokovati velike gubitke. Torben Reelfs objašnjava da skladišta moraju da se isprazne za mjesec dana da bi se spriječili lanci zaraze. U suprotnom, rizik od uništavanja nove žetve od žitnih žižaka je prevelik. On i njegovi partneri mogu samo da se nadaju – da svi zaista rade zajedno na spasavanju usijeva. I nadaju se kraju rata.

ss/tagesschau

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu