1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Ugar, rijeka koja nestaje

Emir Numanović14. juni 2015

Dok za institucije Republike Srpske slove kao primjeran ekološki projekat, hidroelektrane na rijeci Ugar za mnoge nevladine organizacije predstavljaju ekološku katastrofu i zločin nad prirodom.

https://p.dw.com/p/1FgK9
Foto: DW/E. Numanovic

„Ugar je postao jedan planinski potočić, a to je bila velika rijeka sa bazenima i virovima i sa barem pet puta više vode nego danas. Sva ta voda sada je u ovim cijevima, pogledajte kolike su, Dunav bi u njih stao“, kaže Simeun Šodolović, dok sa magistralnog puta koji od Skender Vakufa vodi prema Travniku posmatra cjevovod hidroelektrana izgrađenih na rijeci Ugar. Cijevi kojima voda ove rijeke teče do postrojenja u kojima se pravi električna energija, ukopane su direktno pored njenog korita, i samo se još djelimično naziru ispog grbave trase, prekrivene šljunkom i kamenjem. „Praktično je sva voda u tim cijevima i to na potezu od preko deset kilometara. Meni su ljudi javljali da je korito noću potpuno suho. I tu praktično nema više života“, kaže Šodolović.

Simeun Šodolović: "Koristi od rijeke mora imati i domaće stanovništvo!"
Simeun Šodolović: "Koristi od rijeke mora imati i domaće stanovništvo!"Foto: DW/E. Numanovic

Simeun Šodolović je lovac i ribolovac, ljubitelj i zaštitnik prirode, predsjednik Udruženja za zaštitu prirode i prirodnih rezervata iz Kneževa, i jedan od onih koji u nekadašnjem Skender Vakufu pokušava, kako kaže, zaustaviti uništavanje rijeke Ugar. Pored hidroelektrane „Novaković“ koja je u pogonu od juna 2012. godina, u planu su, kako Šodolović tvrdi, još tri elektrane istog ili sličnog tipa. I to u kanjonu iznad Skender Vakufa, gdje je Ugar po Šodoloviću najljepši. „Mi želimo spriječiti izgradnju te dodatne tri elektrane i popraviti ovo što je do sada uništeno. Ranije se na Ugar dolazilo na izlete, na kupanje i u ribolov, ovdje su ljudi planinarili i išli u lov i mnogi su od toga živjeli. Sada toga nema i izgrade li se još te tri elektrane, tek to će biti prava katastrofa“, kaže Šodalović.

Korito bez vode

I doista, oni koji su ranije na Ugar dolazili na kupanje, u ribolov ili na planinarenje, primjetiće da je vodostaj rijeke danas barem tri puta manji nego ranije, da je Ugar djelimično izmješten iz prirodnog korita, da je okolna šuma iskrčena, a da su zelenilo i šumu na obalama zamijenili šljunak i beton.

Nataša Crnković, predsjednica banjalučkog Centra za životnu sredinu kaže da bi posljedice izgradnje elektrana za prirodu ovog kraja mogle biti katastrofalne. „Te takozvane mini-elektrane vodu uzimaju direktno iz korita rijeke i onda je cjevovodima sprovode do postrojenja u kojima se proizvodi električna energija. Pri tome bi morao biti ispoštovan određeni biološki minimum, što znači da te elektrane ne bi smjele uzimati više od jedne trećine vode te rijeke. To u praksi, međutim, ne funkcioniše, tako je očigledno slučaj i sa Ugrom i to je zaista jedna velika katastrofa“, objašnjava Nataša Crnković, diplomirana ekologinja.

Šodolović nad Ugrom: "Rijeka je potpuno uništena!"
Šodolović nad Ugrom: "Rijeka je potpuno uništena!"Foto: DW/E. Numanovic

Nedostatak vode u koritu utiče na promjenu mikro-klime, dodaje ona, a uzurpiranje prirodnih staništa, te promjene u vlažnosti zraka, rezultiraju uništavanjem autohtonih i nastanjivanjem invazivnih i agresivnih vrsta. U te invazivne vrste spadaju na primjer ambrozija u biljnom ili kalifornijska pastrmka u životinjskom svijetu.

Projekti širom BiH

Banjalučki Centar za životnu sredinu već je ukazivao na posljedice izgradnje ovakvih elektrana, i bilo da se radi o Sutjesci, Bistrici, Trebišnjici, Ugru ili Sani, na svim ovim područjima šteta po prirodu je ista, uglavnom ogromna, kaže Nataša Crnković. „Autohtone vrste koje se na tim područjima uništavaju često su endemične ili čak reliktne i to je zapravo ravno zločinu. Kod nas to nije prvi put da su takve vrste ugrožene izgradnjom ovakvih elektrana. U Nacionalnom parku Sutjeska ugroženo je nekoliko endemičnih biljnih vrsta, te na primjer Balkanska divokoza, što je kruna bahatosti i nebrige za tu jedinstvenu prirodu“, kaže Crnković.

Ukazujući na probleme koje elektrane sa sobom nose, i Crnković i Šodolović već su se nekoliko puta obraćali i investitorima i Vladi RS-a. U Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS-a, kažu da su investitori ispunili sve ekološke uslove postavljene prije izgradnje, te da su radovi izvršeni u skladu sa svim zakonskim standardima. Ministrica Srebrenka Golić navodi takođe da se radi o ekološki pokrivenom projektu, što je, kako kaže, zaključak donešen na osnovu podataka od ovlaštenih licenciranih institucija, koje su radile studiju uticaja na životnu sredinu.

Nataša Crnković: "Elektrane donose više štete nego koristi!"
Nataša Crnković: "Elektrane donose više štete nego koristi!"Foto: DW/E. Numanovic

„Problem je u tome što smo mi te studije, koje elektranama na izvjestan način daju punomoć, već nekoliko puta obarali na sudu. Te studije nemaju pokriće u svijetu nauke, njih ne priznaje niko osim investitora! I onda se pitate ko su ti ljudi koji rade te studije i po čijem nalogu se one rade i na osnovu čega se ove projekte karakteriše kao ekološke i kao zelene. Jer i pored toga što su te studije oborene na sudu, parlamentarci RS-a su glasali za te projekte“, kaže Crnković.

Sve po zakonu

Simeon Šodolović, prvi čovjek Udruženja za zaštitu prirode i prirodnih rezervata iz Skender Vakufa, današnjeg Kneževa, obraćao se istovremeno investitorima; u slučaju Ugra kompanijama Interenergo i Kelag iz Slovenije i Austrije. Odgovori koje je dobio stizali su od njihovih pravnih zastupnika u Banjaluci. „Kompanija Kelag proizvodi električnu energiju iz 100% obnovljivih izvora, a vodozahvat elektrane Novaković kod Skender Vakufa urađen je u skladu sa svim zakonskim standardima. U izradi je i riblja staza, a nju za vrijeme radova zakonski smije zamijeniti poribljavanje, što smo mi i činili. Napravili smo ugovor sa Sportsko-ribolovnim udruženjem Ugar iz Kneževa o poribljavanju rijeke svake godine dok traje koncesija, te ugovor u cijelosti ispunjavamo vršenjem redovnih plaćanja za naknadu poribljavanja rijeke Ugar“, stoji tako u odgovoru društva EHE Simeunu Šodoloviću, koje je pravni zastupnik kompanija iz Slovenije i Austrije.

Ugar je prije izgradnje elektrane bio duplo širi
Ugar je prije izgradnje elektrane bio duplo širiFoto: DW/E. Numanovic

„Može biti da je sve po zakonu, ali to ne znači da je i dobro. Sve to fino zvuči, ali je činjenica da autohtone potočne pastrmke ovdje više nema. Po meni je sve to samo bacanje pijeska u oči, ovdje je očigledno važan samo novac. Ali je i to bez pameti, jer se ovdje od planinarenja i ugostiteljstva, od lova, ribolova i ostalih slobodnih aktivnosti, uz adekvatnu investiciju u infrastrukturu, takodje može ostvariti profit, a da se pri tome ne uništava priroda“, kaže Šodolović.

Investicije strane, šteta domaća

No za ovakav pristup trenutno nemaju sluha ni investitori ni u Vladi RS-a, kaže Šodolović i okreće se Ugru, odnosno, onome što je od njega ostalo. Veliki bageri kopaju trenutno upravo tamo gdje se ranije mrijestila autohtona potočna pastrmka, a proširenja rijeke na kojem je Šodolović nekada pecao - njega odavno više nema. „Ugar je na ovom mjestu bio širi dobrih deset metara i gledati ga sada u ovom izdanju meni jako teško pada. Ovo je katastrofa! Jedina nada je da investitor nakon završenih radova uradi nešto na rehabilitaciji ovog dijela rijeke i da se zaista vodi računa o tome koliko se vode uzima iz korita. Mi sa pritiskom na njih u svakom slučaju nećemo prestati, prvo jer volimo tu rijeku, a drugo jer od nje i domaće stanovništvo mora imati neke koristi, a ne samo strani investitori“, kaže Simeun Šodolovic, predsjednik Udruženja za zaštitu prirode i prirodnih rezervata iz Kneževa/Skender Vakufa.