U poplavi došli i šegrti

Nakon škole, već desetljećima mladi najprije razmišljaju o nekakvom studiju – ma koliko neizvjesni bili izgledi da će s tim zvanjem naći neki dobar posao. S druge strane, mnoge zanatlije se guše u poslu, ali jedva da mogu naći naučnike: svaki drugi njemački zanatlija prošle godine nije mogao naći šegrta koji bi bio u stanju naučiti njihov zanat.

„Zanatlije imaju doista velike probleme utažiti svoju potrebu za podmlatkom", kaže Kilian Bizer sa sveučilišta Göttingen. To osobito vrijedi za zanate koji su dobitnici u ovom dobu klimatske promjene: instalateri solarnih panela ili toplinskih pumpi, sanacija i izolacija fasada zgrada, treba majstor i koji će instalirati uređaj za napajanje električnog automobila.

Predodžba života zanatlije nije baš pozitivna: u pravilu je to fizički posao, nerijetko i po kiši i po vrućini. Kako onda mlade uopće navesti da odaberu to zanimanje?

Majstor iz gole nužde

U dolini rijeke Ahr se u nevolji – katastrofalnoj poplavi koja je pogodila to područje 2021. – stvorio projekt koji je mnoge mlade ipak naveo da razmisle o životu kao zanatlija. Nakon što je ukinuta vojna obveza, mladima se nakon škole nudi i mogućnost dragovoljno provesti „socijalnu godinu" i tu se sama od sebe nametnula potreba tu aktivnost onda provesti u nekoj majstorskoj radionici.

Tako se u dogovoru ministarstva rada pokrajine Rheinland-Pfalz i zanatske komore grada Koblenza mladima nudi da provedu šest do osam mjeseci „za probu" kod nekog majstora. Preko 50 zanatlija surađuje u tom projektu, a izbor seže od stolara, zidara, ličilaca, bravara pa do automehaničara. Zanatska komora je na raspolaganje stavila i svoje školske radionice, a oni koji se odluče za to će dobiti i džeparac – 470 eura mjesečno i osiguran smještaj.

Upravo tako su se našli Alexander Lehnhoff koji u dolini Ahra već tri godine ima stolariju sa desetak suradnika i Consantin Sper, 22-godišnjak koji je zapravo već upisao fakultet, ali se sad ipak okrenuo zanatu.

Nema uvijek sreće na fakultetu

Sper nam kaže kako su u njegovoj obitelji koja živi u Bad Bodendorfu svi završili fakultet pa je i on, nakon mature prvo krenuo tim putem. „Zapravo me i prije privlačilo naučiti neki zanat. Prije svega nakon poplave kad sam punih osam mjeseci ionako radio od jutra do mraka zapravo kao zanatlija popravljajući štetu sam poželio i ostati u tom zanimanju." Za ovaj projekt je saznao slučajno, od jednog ličioca i odmah je shvatio kako je to prilika kao stvorena za njega.

Stolarska i tesarska radionica Lehnhoffa je u poplavi imala sreću: u njegovom Heimerzheimu je mnogo toga bilo uništeno i poplavljeno, ali njegova radionica je ostala pošteđena. A povrh toga, ima posla preko glave u popravcima nastale štete.

„U svemu tome mi je došao i Constantin i rekao: prekinuo sam studij jer bih radije nešto radio svojim rukama. A tu oko nas ima toliko posla, to ne mogu podnijeti", kaže nam 28-godišnji majstor koji je prije tri godine otvorio obrt.

Ralf Hellrich iz zanatske komore Koblenza svjedoči kako je čitav projekt „majstora za probu" bio pun pogodak: preko polovice mladih koji su tako ušli u neku zanatsku radionicu je i ostalo kako bi do kraja „ispekli zanat". Posljednjih godina je bilo toliko novih naučnika koliko se ne pamti u prošlih desetak godina. To osobito vrijedi za područje pogođeno poplavom gdje su mladi – htjeli to ili ne, najprije popravljali svoje obiteljske kuće i pomagali susjedima.

Šegrt nije više sluga

Stolar Lehnhoff nam priznaje kako on zapravo nikad nije imao problema naći šegrte. S jedne strane je rad s drvom i inače razmjerno privlačan, ali nam kaže kako to valjda leži i u njemu. „Čitava dolina Ahra je kao golemo selo i tu svatko poznaje svakoga i zna se odlično tko je kakav majstor. Tako se i među mladima čuju sasvim jasne ocjene, kako je kod pojedinog majstora."

I on sam je razmjerno mlad i dobro se sjeća svojih šegrtskih dana: ako će majstor „po staroj školi" svog šegrta smatrati tek slugom koji ništa ne zna i ne može osim najgorih i najglupljih poslova, tu nema velike budućnosti. On se trudi imati povjerenja u novajlije i stvoriti okružje timskog rada, a to se očito isplati.

Kaže nam i kako je odlazio na zanatske sajmove priređene kako bi se privuklo podmladak, ali kako mu najviše naučnika ipak dolazi preko usmene predaje. O životu zanatlije nam kaže kako je i njegov otac bio stolar i kako mu je govorio neka „radije završi velike škole" da bi mu bilo lakše u životu.

Ali to nije sasvim točno: „Zanatlije su natprosječno zadovoljni sa svojim životom i svojim poslom", svjedoči i Kilian Bizer sa sveučilišta Göttingen. Da, točno je kako je to fizički rad, ali to je posao gdje se na kraju prstom može pokazati što je netko napravio – a i to vrijedi mnogo. Povrh toga niti prihodi nisu tako loši, a posla na pretek – pogotovo u dolini rijeke Ahr gdje je i dvije godine nakon poplave još uvijek mnogo toga razoreno i treba popraviti. Ovaj projekt „majstor za probu" bi zapravo trebao završiti koncem ove godine, ali obzirom na odlične rezultate je vrlo vjerojatno da će biti produžen.

Ovat tekst izvorno je objavljen na njemačkom jeziku 

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na  Instagramu