Rentex odjeća za zemlje EU

Ne interesuju ih entitetske zavrzlame niti etničke podjele u Bosni i Hercegovini. Napravili su porodično preduzeće "Rentex com d.o.o." da bi imali od čega živjeti, a tokom dvadesetak godina stasali su u respektabilnu firmu koja svoju zaštitnu i radnu odjeću izvozi u zemlje Evropske unije. Članovi porodice Hamzić, otac i dva sina sa porodicama, žive u Bijeljini, Tuzli i Beču i razumiju samo jezik proizvodnje i kvaliteta po evropskim principima.

Morali smo od nečega da živimo

Začetnik "Rentex"-a je Rejfo Hamzić, koji je prije rata radio kao modelar u bijeljinskoj Fabrici konfekcije "Kurjak". Rat je njegovu porodicu otjerao u Tuzlu gdje je 1. januara 1996. pokrenuo porodičnu firmu da bi se, kako kaže, moglo od nečega živjeti. O ratnim tegobama rijetko govori, a prvi posao pokrenuo je u iznajmljenom prostoru, sa nekoliko članova šire porodice. Danas je u mirovini, ali svakodnevno nadgleda proizvodnju i pomaže kada i gdje treba.

"Registrovali smo firmu odmah poslije rata i počeli posao u teškim uslovima, u barakama, ali smo i tada sve radili legalno i po zakonu. Bilo nas je četvoro, ali smo broj radnika povećavali iz dana u dan. Od prvobitnih starih mašina postepeno smo nabavljali savremenije mašine i opremu. U teškim uslovima smo radili petnaest godina, a sada, tokom proteklih pet godina, imamo savremenu firmu na 1.300 kvadratnih metara radnog prostora i ukupno 85 radnika, 70 u Tuzli i 15 u Bijeljini. Bez posla ne mogu i dok me zdravlje služi tu sam da pomognem sinovima i ostalim radnicima," priča Rejfo Hamzić.

Multietnička struktura zaposlenih

Nedreta, Selima, Radmila, Ezrema, Klaudija, Samira, Aleksandra, Mirzana, Svetlana, Indira, Jelica, Goran, Aleksandar, samo se neka od imena radnika i radnica koji rade u ovom preduzeću. Edin Hamzić, Rejfin mlađi sin i direktor, kaže da se tog principa drže kako u matičnoj fabrici u Tuzli, tako i u poslovnici u Bijeljini. Ističe da u svakom ozbiljnom poslu nema mjesta za etničke podjele. Misli da svako preduzeće treba da bude velika porodica ljudi koji se razumiju i zajednički zarađuju za život. Njegova supruga Edita aktivna je u administrativnom i knjigovodstvenom dijelu preduzeća.

"Na posao primamo iskusne, ali i radnike koji su završili zanat, a nemaju velikog iskustva. Naravno, u obzir dolaze i oni koji žele raditi ovaj posao, ali im je potrebna prekvalifikacija. Vrata su svima otvorena. Većinu kadrova mi smo obučili i osposobili da rade brzo i kvalitetno na savremenim mašinama i po evropskim standardima. Tu nemamo dilemu, kao što nemamo problem ni sa zakonskim odredbama. Svi naši radnici su uredno prijavljeni, plate i doprinosi se redovno isplaćuju iako smo bili opterećeni i kreditnim zaduženjem," ističe Edin Hamzić.

Predstavništvo u Austriji

Edinov stariji brat Mehmed sa porodicom živi u Beču. Za rad i razvoj preduzeća "Rentex" presudna je Mehmedova sposobnost da pronađe nova tržišta i poslovne partnere, ali i da usvoji i prenese novu tehnologiju, potrebnu za razvoj preduzeća. Zahvaljujući tome dostignuti su svi potrebni standardi i obezbjeđeni certifikati za kvalitet. To im omogućava stoprocentni izvoz upravo u zemlje EU, prije svih Njemačku i Austriju. Planovi za budućnost su ambiciozni, ali se ništa ne prepušta slučaju.

"Radimo medicinski program za Njemačku, pet do sedam hiljada mantila i druge opreme mjesečno, a za Austriju radimo raznovrsne programe, razne modele zaštitne i radne odjeće. To su sigurni poslovi sa pouzdanim poslovnim partnerima. Radili smo veliki program za Irsku i još neke zemlje u Evropi. Svi materijali koje koristimo zadovoljavaju evropske norme i mi trenutno nemamo problem sa plasmanom naših proizvoda. Naprotiv, poslovi se uvećavaju pa planiramo i nova zapošljavanja, kako u Tuzli, tako i u Bijeljini. Upravo nova zapošljavanja i pomoć našim ljudima u Bosni i Hercegovini neki su od bitnih razloga zbog kojih sve ovo radimo," kaže za Deutsche Welle Mehmed Hamzić.

Nove investicije i podrška iz Austrije

Rejfo Hamzić ističe značaj povjerenja koje im ukazuju poslovni partneri iz Austrije. Kada su svojevremeno u Tuzli kupili plac za novu fabriku, austrijski partneri dali su im 300.000 eura kredita koji je vraćen kroz posao. Kredit je otplaćen za četiri godine i preduzeće ide naprijed jer se sva dobit ulaže u razvoj i nove mašine. Veliku podršku u vidu nepovratnih novčanih sredstava imali su od Austrijske agencije za razvoj. Pri tome, preduzeće nema nikakvu podršku države u kojoj posluje. Naš sagovornik kaže da su i rukovodioci i radnici duboko posvećeni i odani preduzeću.

"Niko iz struktura vlasti nije došao da vidi kako poslujemo, da pita treba li nam pomoć. Mi to i ne očekujemo previše, mada bismo voljeli da je bolje poslovno okruženje. Obaveze prema radnicima i prema državi redovno izmirujemo mada se zna da tekstilna industrija ima problem sa nelojalnom konkurencijom. Zato mi i ne radimo za domaće tržište nego 100% izvozimo. Uvozimo materijal na koji ne plaćamo carinu, jer smo u sistemu uvoza radi izvoza i to nam je velika olakšica. Samo, vjerujte da nije bilo jednostavno probiti se i opstati na zahtjevnim tržištima Njemačke i Austrije," zaključuje Rejfo Hamzić.