U Barceloni je došlo vrijeme za kompromise

Volja birača može biti zagonetna. Jedan od pobjednika prijevremenih parlamentarnih izbora je smijenjeni premijer Carles Puigdemont. Čovjek koji je izazvao tešku krizu između Barcelone i Madrida i koji je od pravnog gonjenja pobjegao u Belgiju. Njegov koalicioni partner, čiji se vođa trenutno nalazi u istražnom zatvoru, optužuje ga za kukavičluk. Katalonci su se odlučili za nastavak debakla i to istim sredstvima.

Vladati iz zatvora ili egzila?

Bez obzira na Puigdemontovo oduševljenje zbog „pobjede demokratije za katalonsku republiku" situacija u kojoj se on nalazi je nepromijenjena. Da li će Madrid uopšte dozvoliti da se Puigdemont vrati u Španiju i da li će njegovim koalicionim partnerima dozvoliti da ga i dalje podržavaju? Druge dvije stranke koje su za nezavisnost su izrazile spremnost za pregovore. Međutim, predsjednici tih stranaka trenutno nisu u dobrim odnosima.

Puigdemont nije političar nego ubijeđeni borac za samostalnost. On nikada nije slijedio drugi cilj osim nezavisnosti. Svejedno mu je da li se radi o socijalnoj politici, stanju u kojem se nalaze škole ili zdravstvo. Katalonci ga vole zbog njegovog herojstva. Međutim, njima je potreban premijer s kojim će region ponovo uploviti u mirne vode.

Da li separatisti, od kojih se jedan nalazi u zatvoru, a drugi u egzilu, sada žele imenovati zamjenika zajedničke vlade? Koji bi bio njen cilj? Za jednostranu nezavisnost nema većine niti u Kataloniji, niti u ostatku Španije ili Evrope. Međutim, da li su usijane glave spremne tražiti treći put?

Uzdizanje novih ljudi

Druga pobjednica u Kataloniji se zove Arrimadas. Energična mlada predsjedica stranke se ne plaši agresivne retorike secesionista. Građanski tabor Katalonaca ju je nagradio za borbenost i hrabrost tako što je njena stranka postala druga stranka po snazi u regionu.

Arrimadas apeluje na razboritost građana u regionu, nezavisnost naziva obmanom i prije svega igra na ekonomsku kartu. Međutim, nedostaje joj koalicioni partner. Socijalisti su preslabi, a konzervativna PP, partija premijera Rajoya, doživjela je apsolutni pad.

Kraj Rajoyove ere?

Ovi izbori su bez sumnje bili slobodni i demokratski. Španski premijer Mariano Rajoy sada mora živjeti sa potpuno nepoželjnim rezultatima. Rajoy je od početka krizu pogrešno shvatio i nije pokazao niti politički instinkt niti oprez.

Njegova kontinuirana tvrdoglavost i besmisleni pokušaji da problem sa nezavisnošću riješi sudskim putem, uskoro bi mogla označiti kraj njegove ere. Poslije debakla u Kataloniji su Rajoyovi dani odbrojani.

Neželjeni ishod izbora

Demokratija može proizvesti rezultate s kojim niko neće biti sretan. To važi i za separatiste koji galame na sav glas, ali realno posmatrano, bilježe neuspjeh. Isto važi i za unioniste koji i dalje ostaju zarboljeni u opoziciji. Međutim, ne pomaže sjediti skrštenih ruku i kukati na sav glas: Katalonci moraju živjeti sa rezultatima izbora i pronaći izlaz iz trenutne situacije ili će slijediti poziv onih koji već sada traže održavanje novih izbora. Međutim, nije rješenje održavati izbore sve dok njihovi rezultati ne budu odgovarali nekome. U Barceloni je došlo vrijeme za kompromise.