Tusk protiv Kaczynskog

Izgleda kao da Donald Tusk i Jaroslaw Kaczynski nemaju ama baš ništa zajedničko i da čak pripadaju potpuno različitim generacijama, mada ih dijeli samo osam godina. Šezdesetšestogodišnji vođa oporbe Tusk nosi bijelu košulju bez kravate sa značkom u obliku bijelo-crvenog srca. Predsjednik liberalno-konzervativne Građanske platforme (PO) na stranačkim skupovima djeluje mladenački i dinamično. On govori slobodno i ne boji se polemike. Njegovi skupovi su otvoreni za sve, pa i za političke protivnike koji često postavljaju neugodna pitanja.

- pročitajte još: Pred izbore u Poljskoj: Kazcynski protiv liberala Tuska

Sedamdesetčetverogodišnji šef stranke Pravo i pravda (PiS) Jaroslaw Kaczynski je potpuna suprotnost. Njegove skupove osiguravaju stotine policajaca, a pristup imaju samo odabrani funkcionari i članovi stranke. U staromodnom odijelu s kravatom Kaczynski nerazgovjetno odrađuje svoje govore koji se uglavnom sastoje od upozorenja na Tuska i zle Nijemce. I kada čak pri tome pokuša ispričati neki vic, organizatori najčešće moraju dati signal da bi se okupljeni nasmijali. Ako su uopće dozvoljena pitanja, ona su unaprijed pripremljena.

Sličnosti i razlike

Tusk je više puta pozivao Kaczynskog na televizijsko sučeljavanje. To je Kaczynski ignorirao, a kada je konačno državna televizija TVP uspjela organizirati sučeljavanje, Kaczynski je poslao premijera Mateusza Morawieckog. Kaczynski je dao prednost jednom skupu u unutrašnjosti. Tusk ga je nazvao „kukavicom" jer je izbjegao javnu raspravu i sud javnosti. Posljednji put su njih dvojica polemizirali pred kamerama 2007. i Kaczynski je potučen do nogu.

Teško je povjerovati da su ova dva političara u prošlosti imala dosta toga zajedničkog. Kaczynski je još sedamdesetih godina prošlog stoljeća bio angažiran u antikomunističkoj oporbi kao suradnik Odbora za zaštitu radnika, a Tusk je kao student povijesti u Gdanjsku početkom osamdesetih bio angažiran u sindikatu Solidarnost.

Pad komunizma i nove perspektive

Pad komunizma u Poljskoj 1989. stvorio je nove mogućnosti za oba buduća političara. Tusk je osnovao Liberalno-demokratski kongres (KLD). Neko vrijeme je njegova stranka bila dio kršćansko-demokratske stranke Sporazum centar Jaroslawa Kaczynskog, ali su im se putovi uskoro razišli.

Obojica su 2001. osnovali nove stranke koje su značajne za Poljsku sve do danas. Jaroslaw Kaczynski i njegov brat blizanac Lech osnovali su stranku Pravo i pravda (PiS); Donald Tusk je stvorio Građansku platformu (PO).

Četiri godine kasnije posljednji put su im se ukrstili putovi u svojstvu mogućih saveznika. Poslije parlamentarnih izbora 2005. pregovarali su o zajedničkom formiranju vlade. Liderske ambicije i nepovjerenje su spriječili suradnju.

Od tada se dvojica lidera smjenjuju na vlasti. Kaczynski vlada od 2005. do 2007. Potom vlast preuzima Donald Tusk. Od 2015. opet je na vlasti Kaczynski sa svojom strankom.

Kaczynski optužuje Tuska za smrt svoga brata

Politička konkurencija je legitimni dio svake demokracije. Ali ona se u međuvrijemenu u ovom slučaju pretvorila u osobno obojeni međusobni animozitet, koji se povremeno pretvara u mržnju. Smrt poljskog predsjednika Lecha Kaczynskog u padu zrakoplova 2010. produbila je neprijateljstvo. „Ubili ste mi brata", uputio je preživjeli blizanac optužbu na račun Donalda Tuska. Kaczynski čvrsto vjeruje da se radi o ruskom atentatu i optužuje Tuska da je suodgovoran za to. Tusk je na sedamdesetu godišnjicu masakra u Katinskoj šumi sam otputovao u Smolensk, pa je prema tumačenju Kaczynskog tako omogućio Rusima da obore avion s njegovim bratom koji je u posebnoj letjelici pošao istim putem tri dana kasnije. Za te optužbe nema dokaza, zrakoplov je pao u gustoj magli.

Antinjemačko raspoloženje

Mržnja i neprijateljstvo vrlo su duboki. Kada se Tusk 2017. godine ponovo kandidirao za mjesto predsednika Europskog vijeća, Kaczynski je učinio sve da spriječi njegov ponovni izbor. U tome nije imao uspjeha. Kaczynski optužuje Tuska da ne zastupa poljske već njemačke interese. A susjednoj Njemačkoj spočitava loše namjere prema Poljskoj. Pritom zaboravlja da se početkom devedesetih osobno trudio da stekne naklonost njemačkih kršćanskih demokrata. Tadašnji njemački kancelar Helmut Kohl je izabrao Tuskovu stranku kao partnera, što je Kaczynski doživio kao poniženje koje dugo nije mogao zaboraviti.

Tusk je oduševljeni Europljanin, dok Kaczynski odbija jaku Europsku uniju, jer u Bruxellesu vidi njemački instrument za prevlast u Europi. Umjesto toga zalaže se za „Europu domovina", što je povratak idejama osnivača Europske zajednice kao što su talijanski demokršćanin Alcide de Gasperi ili njemački kršćanski demokrat Konrad Adenauer.

„Umirovljeni spasitelj nacije"

„Jaroslaw Kaczynski je zainteresiran isključivo za vlast", citira novinar Kamil Dziubka jednog zastupnika vladajuće stranke. „On je emocionalni psihopat. Skoro da se ne brine o svojoj financijskoj situaciji. On ne razmišlja što će ručati, njegova hrana je politika."

Tuska vide sasvim drugačije. Njega je još 2007. kada je došao na vlast, publicist koji piše za tjednik Polityka, Wawrzyniec Smoczynski, nazvao „Donald Merkel". Time je htio reći da Tusk kopira opreznu politiku malih koraka tadašnje njemačke kancelarke Angele Merkel. Sam Tusk je svoj stil vladavine označio rečenicom da želi „da u cijevima bude tople vode". Do danas on zastupa tu minimalističku metodu, ali pitanje je, je li ona dovoljna u Europi poslije ruskog napada na Ukrajinu.

Ove godine Tusk i Kaczynski idu na sve ili ništa. Velik je ulog. Ako na izborima 15. 10. 2023. Tusk izgubi, vjerojatno će se povući kako bi napravio mjesta mlađima. I karijera Kaczynskog bi u slučaju poraza bila okončana.

„Htio bih da uđem u povijest kao umirovljeni spasitelj nacije", rekao je Kaczynski 1994. Moguće je da se sada to vrijeme približilo više nego što on želi.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na  Instagramu