Turska vlada u ćorsokaku

Turska pojačava svoju vojnu prisutnost na granici sa Sirijom. Dodatni vojni avioni se već danima raspoređuju u gradu Dijarbakir, broj tenkova je također još jednom povećan. Svakodnevno dolazi do incidenata. Na granate ispaljene sa sirijske strane koje su pogodile tursko tlo, turska armija reaguje artiljerijskom vatrom. Ne zna se da li je tom prilikom neko stradao. 3. oktobra su usljed sirijske paljbe u turskom graničnom mjestu Akčakale poginule dvije žene i troje djece. Dan kasnije je parlament u Ankari turskoj vladi dao mandat da vojno intervenoše u Siriji, ukoliko to smatra neophodnim.

Nova eskalacija

Situacija se dalje zaoštrila prošle sedmice kada su turski vojni avioni prislili na slijetanje  jedan sirijski putnički avion koji je iz Moskve letio za Damask. Prema navodima turskog premijera Redžepa Tayipa Erdogana, u avionu se nalazila municija i vojna oprema. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je uzvratio da se radilo o sasvim legalnoj isporuci dijelova za radare. U petak je došlo do još jedne intervencije - prema turskim navodima jedan borbeni avion turske avijacije je presreo jedan sirijski helikopter koji se približio granici.

Prisiljavanje sirijskog aviona na slijetanje je pogoršalo i odnose između Turske i Rusije. Rusija podržava sirijske vlastodršce. Turski premijer Erdogan je Asadu davno okrenuo leđa. "Nakon promjene režima u Tunisu, Libiji, Egiptu, turska vlada je računala s tim da će možda potrajati 2-3 mjeseca dok ne dođe do pada Asadovog režima. Kada je postalo jasno da sa Zapada nema aktivne podrške -  iz SAD zbog predsjedničkih izbora i opšte izmorenosti zbog kriza, a iz EU zbog toga što ionako nema zajednički koncept vanjske politike, Turska je primijetila koliko se "nagela kroz prozor" i sebe dovela u ćorsokak", kaže Günther Seufert, ekspert za Tursku pri Fondaciji za nauku i politiku u Berlinu.

Kada je u proljeće sirijski predsjednik  Bašar al Asad silom pokušao ugušiti mirne demonstracije, Turska je brzo otvorila svoje granice za sirijske izbjeglice. U međuvremenu se oko 93.000 Sirijaca nalazi u prihvatnim centrima. Turska ne želi kako je najavila, prihvatiti više od 100.000 izbjeglih.

Podrška sirijskim pobunjenicima

Turska je svojim isporukama oružja postala najbitniji pomagač sirijskim pobunjenicima. Asadovim protivnicima iz "Slobodne sirijske armije" je na taj način pošlo za rukom da pod svoju kontrolu stave čak 20 kilometara granice prema Turskoj. Sirijsko seosko stanovništvo je napustilo ova područja, zemlja je paralizirana. Pobunjenici municiju, pa čak kruh i vodu moraju dobavljati iz Turske, ranjenim pobunjenicima se u Turskoj pruža medicinska pomoć, puteve snabdjevanja iz Sirije blokirale su Asadove trupe - to javlja jedan turski novinar koji je želio ostati anoniman.

Sada se strahuje da bi granate, puške i municija mogli dospjeti u ruke islamističkih milicija. Agenti američke tajne službe CIA-e, stoga kontroliraju podjelu oružja. U međuvremenu su uspostavili kontakte sa umjerenim protivnicima režima, piše "New York Times". Ovakav razvoj događaja zabrinjava Güntera Seuferta iz Fondacije za nauku i politiku: " Uznemirujuće je to da su vojnici američke armije navodno stigli u Jordan i Tursku. Riječ je o  trenerima za savjetovanje izbjeglica koji eventualno provode i vojne treninge." Ovaj ekspert smatra da bi to moglo dovesti do daljeg zaoštravanja konflikta.

Zabrinutost zbog krize u Siriji

Turska javnost nema razumjevanja za stav premijera Erdogana kada je riječ o konfliktu u Siriji. On po prvi put tokom svog desetogodišnjeg mandata nailazi na odbijanja. Polovina birača je prošle godine na parlamentarnim izborima glasala za Erdogana. Njegova AKP stranka zemlji je donijela stabilnost. Od tada Turska uživa u visokoj stopi privrednog rasta i ubraja se u 20 najvećih ekonomija u svijetu. Veliki broj stanovništva dostigao je skromno blagostanje. Građani Turske se sada boje da bi Erdoganov kurs konfrontacije mogao ugroziti sve to.

Autori: Gabriele Ohl/Belma Fazlagić-Šestić 

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić