Turska traži da se Vašington više angažuje u Siriji

Turski premijer Recep Tayyip Erdogan je bio na letu za Indoneziju kada je čuo da je Barack Obama pobjedio na izborima. On je pohvalio američkog predsjednika kao pouzdanog partnera Turske i dodao je listu zahtjeva za Obamin drugi mandat.

Zbog druge izborne kampanje, turska vlada nije vršila veliki pritisak na Sjedinjene Američke Države po pitanju tekućeg konflikta u susjednog Siriji, rekao je Erdogan po slijetanju u Bali. To će se uskoro promjeniti: turski premijer pritišće Ameriku da usvoji „potpuno drugačiji“ stav prema Siriji.

Očigledno je da su turska i američka vojska već raspravljale o razmještanju Patriot raketa u pogranično područje Turske prema Siriji. Dok je Erdogan naglasio da njegova zemlja nije zahtijevala isporuku raketa od svojih NATO saveznika, ministar vanjskih poslova Ahmet Davutoglu je izjavio da bi se Patriot rakete mogle koristiti da se se Turska, kao NATO članica, zaštiti od širenja sirijskog  konflikta na njenu teritoriju.

Sigurnosne zone

Prema turskim medijskim izvještajima, svrha planova o ramještanju raketa nije zaštita turske teritorije, nego stvaranje zone zabranjenog leta iznad sjeverne Sirije. Sirijska opozicija je u više navrata tvrdile da su sirijske zračne snage krive za njhov neuspjeh u borbi protiv trupa Bašara el Asada. Sjedinjene Američke Države i Turska, stoga, razmatraju raspoređivanje protivavionskih raketa da bi odvratile sirijisku armiju da koristi avione u blizini granice.

Na ovaj način, pojas od 60 kilometara južno od tursko-sirijske granice bi mogao postati zabranjena zona za sirijske borbene avione i helikoptere. Medijski izvještaju kažu da bi turske borbene letjelice koje patroliraju granicom pojačale ovo preventivno djejstvo.

Ako plan uspije, makar dio od otprilike 112.000 sirijskih izbjeglica u Turskoj bi mogao da se vrati u Siriju bez rizikovanja svojih života. I sirijski pobunjenici bi imali priliku da stabilizuju „oslobođene“ regije u Siriji, omogućivši tako uspostavljanje zaštitne zone i bez mandata UN-a.

Satjerivanje Asada u ćošak

Prednost plana za SAD i Tursku jeste što će im ovo dozvoliti da povećaju pritisak na Asada bez potrebe da strane trupe intervenišu direktno u Siriji - i bez davanja prilike sirijskoj saveznici Rusiji da spriječi strane trupe vetom u UN-u.

U svakom slučaju, isporuke američkog oružja sirijskim pobunjenicima će postati vjerovatnije, jer Obamina administracija više ne treba strahovati od gubljenja birača zbog miješanja u poslove bliskoistočnih zemalja.

Napori Washingtona da se rekonstruiše političko krilo sirijske opozicije takođe služi cilju hvatanja Asada. Američka državna sekretarka Hillary Clinton je prošle sedmice potakla sirijsku nacionalnu skupštinu, formiranu u egzilu, da se reorganizuje i obrati više pažnje na interese opozicije u Siriji.

Bez zaokreta

No Erdoganova administracija ne može očekivati da se američka poltika prema Siriji, do sada suzdržana, okrene za 180 stepeni. Direktna vojna intervencija ne dolazi u obzir. Pod znakom je pitanja čak i podrška SAD-a saveznicima da se  preduzme vojna akcija, kao ona u Libiji 2011., i to zbog jačine sirijskih vazduhoplovnih snaga.

Na kraju krajeva, konflikt u Siriji nema puno veze sa Amerikom, napisao je Kadri Gürsel, kolumnista turskog lista "Milliyet". Očigledno je to ono što je važno Obami i zbog toga je odolio pritisku regionalnih partnera Amerike da se upusti u „rat sa nepoznatim ishodom“ u Siriji, smatra Gürsel.

Ako je ovo tačno, Erdogan će biti razočaran svojim velikim očekivanjima od „drugačijeg“ pristupa Amerike sirijskim dešavanjima.

Autori: Thomas Seibert / Gorana Sekulić

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić