1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Tunis - tri godine bez diktature

14. januar 2014

Tunežani i dalje moraju čekati. Novi ustav, tri godine nakon svrgavanja sa vlasti diktatora Ben Alija, još uvijek nije završen. Od 2011. godine je bilo mnogo praznih obećanja, ali i malih uspjeha.

https://p.dw.com/p/1Apl6
Foto: picture-alliance/dpa

„Revolucionari su željeli da od revolucije svi građani jednako profitiraju. Međutim, do toga nije došlo”, kaže Souail Aidoudi i kritikuje manjak kompetencije političara nakon revolucije. “U Tunisu su mnogi na margini, nemaju mogućnost zapošljavanja i žive u velikoj nesigurnosti. Lično sam nezaposlen već deset godina”, kaže Aidoudi koji je završio fakultet. Ovaj 32.-godišnjak za život zarađuje tako što povremeno radi kao konobar, nosač kofera ili ispomoć u kuhinji. „Osnivanje porodice sebi ne mogu priuštiti“, kaže Aidoudi.

Souail Aidoudi
Souail AidoudiFoto: DW/Ute Schaeffer

Demokratija kao plijen

Mnogim mladim u Tunisu je kao i Souailu. Iako su završili fakultet oni nemaju posla. Od 11 miliona Tunežana je 700.000 nezaposleno. Od tog broja je 400.000 onih koji su visokoobrazovani. Salem Ayari iz nevladine organizacije nezaposlenih osoba koje su završile fakultet kaže da je to „bomba koja bi svakog trenutka mogla eksplodirati. „program zapošljavanja je ustvari usvojen, ali se nikada nije primijenio“, kaže Ayari.

Zbog toga Tunižani sa nestrpljenjem očekuju Ustav koji im je obećan povodom treće godišnjice svrgavanja sa vlasti predsjednika Ben Alija (14.1). Tarek Sannaa više ne vjeruje takvim obećanjima. „Aktuelna elita nakon revolucije demokratiju shvata kao plijen, odnosno ulov. Koriste je kao instrument za bogaćenje i ostvarivanje vlastitih interesa“, kaže Sanaa.

"Arapsko proljeće" se pretvorilo u "ljutu zimu"

60-to godišnji Sanaa je zlatar i radnju u Avenue de Bourguiba je naslijedio od oca. On sebe vidi kao hroničara revolucije koja je prije tri godine počela pred njegovim vratima. „Važno je da mladi svoju perpektivu vide u Tunisu i da ovdje ostanu: uzdam se u mladu generaciju, one koji imaju između 20 i 30 godina i koji odrastaju u ozračju slobode. Oni će nastaviti koračati putevima revolucije. Potrebna nam je revolucija u načinu razmišljanja“, ističe Sanaa.

Učenje života u slobodi

Slično zahtijeva i Amel Grani, borac za prava žena koja je, kako za Ben Alijevo vrijeme, a tako i nakon revolucije, ostala kritički pratilac političkih i društvenih dešavanja. „Naše društvo mora učiti kako se treba odnositi sa slobodom. To se odnosi kako na sudije i učitelje, tako i na novinare i umjetnike”, kaže Granijeva.

Amel Grani
Amel GraniFoto: DW/Ute Schaeffer

Pozitivan rezultat revolucije u Tunisu se bilježi na polju slobode medija. Danas trenutno postoji više od 40 radio stanica i isto toliko novina. Različita mišljenja umjesto državne propagande i diktature. “To je dobro”, kaže Béchir Ouarda, koordinator nevladine organizacije za zaštitu slobode štampe.

Diktatorove metode se vraćaju

Ourada ipak upozorava da je nova sloboda štampe i jedna vrsta opasnosti. Otkako je na vlasti islamistička stranka “Ennahda”, često dolazi do slučajeva u kojim vlada pokušava manipulisati medijima i novinarima.

“Postoji tendencija vraćanja starim metodama Ben Alijeve diktature uticaja na medije”, kaže Bechir Ouarda. Postoje određene odluke pojedinih osoba. “Osobe koje su bliske vlasti se postavljaju na rukovodeća mjesta u državnim medijima i otvaraju se nove medijske kuće koje uopšte nemaju licencu”, kaže Ouarda.

Velika opasnost za novu medijsku raznolikost je njena loša privredna situacija: nedostatak moderne tehnike i novca ali i malo reklamno tržište. Mnoge radio i televizijske stanice su ovisne od finansijske pomoći pojedinaca ili preduzeća. Mnogim medijima nedostaje ili sredstava ili hrabrosti da rade svoje zadatke, a to je otkrivanje spornih tema ili ulaska u trag takvim temama.

Salem Ayari
Salem AyariFoto: DW/Ute Schaeffer

Mediji kao igračka vlasti

Ouarda kaže da novinari u Tunisu još nisu pronašli svoju pravu ulogu. „Ne zastupaju kritičko i nezavisno novinarstvo. Novinari i mediji zaobilaze važne teme”, mišljenja je Salema Ayarija. Mediji sebe trebaju vidjeti kao kontrolnu instancu, kao kritičara transformacije. “Naši mediji ne otkrivaju gdje nestaje novac i zašto, kako je planirano, ne završava u programima za zapošljavanje. Državni mediji su brzo postali igračka vlasti. O nezaposlenosti ili politički teškim temama se u državnim medijima skoro i ne govori”, kaže Ayari.

Autori: Ute Schaeffer / Mehmed Smajić

Odgovorna urednica: Zorica Ilić