Tunis još ne ubire plodove „Arapskog proljeća“

U nemirima od kraja novembra od danas u Tunisu je povrijeđeno nekoliko stotina osoba. U provinciji Siliana na sjeveru zemlje je policija protiv sindikalaca vodila višednevne ulične borbe u kojim je povrijeđeno više od 300 osoba. Članovi udruženja sindikata UGTT su protestvovali zbog lošeg socijalnog stanja i policijske brutalnosti. Radikalni islamisti su (4.12.2012.) u Tunisu izvršili napad na skup koji je organizovao UGTT. Situacija je napeta i u drugim dijelovima zemlje. Dvije godine nakon početka „Arapskog proljeća“ (17.12.2010.) u zemlji još nema mira.

Povod za nemire koji su se brzo proširili na cijelu zemlju bilo je samospaljivanje jednog prodavača voća i povrća u Sidi Bouzidu. Mohamed Bouazizi se zapalio iz protesta jer mu je policija srušila štand za prodaju voća i povrća za koji nije imao odobrenje. Nakon što je vijest o Bouazizovom samospaljivanju objavljena u medijima, Tunežani su u mnogim gradovima iskazali nezadovoljstvo zbog policijske brutalnosti, bezperspektivnosti i korupcije. Protesti u Tunisu, koji su izazvali Arapsko proljeće, brzo su se proširili na druge arapske zemlje. Predsjednik Zine el-Abidine Ben Ali je početkom 2011. godine pobjegao iz zemlje. Bio je to početak mukotrpnog procesa stvaranja novog političkog poretka. Nakon izbora održanih u oktobru prošle godine je kao najjača politička snaga postala islamistička stranka “Ennhada”.

Društvo podijeljeno na islamiste i sekulariste

Nakon toga se društvo u Tunisu sve više polarizuje. Stranka “Ennhada” i selefije žele da islam u politici i društvu ima veću ulogu. Snage, koje vjerski nisu opredjeljene, su zbog toga zabrinute. Njih zastupa više partija i veoma uticajni sindikalni savez UGTT.  “Sve je vidljivije da se tunežansko društvo polarizuje ili na jednu ili na drugu stranu. Situacija u Tunisu se zaoštrava”, kaže Wiliam Lawrence, šef odjela Međunarodne krizne grupe za Sjevernu Afriku.    

Radwan Masmoudi, šef Centra za islam i demokratiju u Vašingtonu i Tunisu, također posmatra nastajanje sve većeg jaza između dva tabora: “Ljudi se boje jedni drugih. Strah je dijelom i opravdan. Islamisti su decenijama ugnjetavani i progonjeni. Sekularni Tunežani se sada boje da bi njihova zemlja mogla biti islamizirana po iranskom ili saudijskom modelu. Mislim da je rješenje u dijalogu i pronalasku konsenzusa.”

Privredna kriza ostaje glavni problem

Privredna situacija je problematičnija od društvenog sukoba. Velika nezaposlenost, bijes zbog diktature i nepotizam su bili razlozi zbog kojih je prije dvije godine na ulice izašlo više stotina hiljada ljudi. Demonstranti su pored više slobode tražili i veće pravo na rad. Mladi, koji su fakultetski obrazovani i koji su imali male šanse da dobiju posao, bili su glavna snaga revolucije. Međutim, njihova situacija se nije poboljšala. Nepovjerenje u odgovorne političare i vlasti je ostalo. “Glavni razlog za revoluciju je bila korupcija i još uvijek nije jasno da li je ona smanjena”, kaže analitičar Krizne grupe William Lawrence.

Tunisu je za oživljavanje slabe privrede i dalje potrebna pomoć iz inostranstva. Lawrence i Masmoudi misle da bi prije svih najviše trebali pomoći Evropljani. Mnoge kompanije su davno napustile zemlju. “Otišle su iz opravdanih razloga. Nemiri, štrajkovi, nasilje. Međutim, te firme se moraju vratiti u Tunis“, kaže Lawrence. Ali, za strane investicije je potrebno uspostavljanje povoljne klime.  Neophodne su temeljne strukturne reforme. Ekspert Krizne grupe kaže da nije samo dovoljno upumpavati novac u zemlju.

Masmoudi je uvjeren da su stabilnost i blagostanje u Tunisu i u interesu Evropljana. „Tunis može biti model i put kojim bi ostale zemlje kao što su Libija i Egipat trebale preći do istinske demokratije. Evropa treba pomoći Tunisu na isti način kako je to uradila u istočnoj Evropi nakon raspada Sovjetskog saveza”, kaže Masmoudi.

Autori: Andreas Gorzewski / Mehmed Smajić

Odgovorni urednik: Andrea Jung-Grimm