Trideset godina od razdvajanja Češke i Slovačke

Tijesna spona Češke i Slovačke se mogla vidjeti i nedavno, 15. decembra na posljednjem samitu Evropske unije na vrhu tokom predsjedavanja Češke. No premijeru Slovačke Eduardu Hegeru je baš taj dan slovački parlament trebao glasati o povjerenju, tako da je bilo posve logično i samorazumljivo da slovačkog kolegu u EU predstavlja domaćin, češki premijer Petr Fiala.

Trebalo bi se dobro potruditi kako bi se uopće pokušalo zamisliti da bi se tako nešto moglo dogoditi na primjer između Hrvatske i Slovenije. Ali za češkog premijera je to bilo jasno samo po sebi i za DW kaže kako se „izvrsni odnosi" Češke i Slovačke ne pokazuju samo u takvim pitanjima. Jer „doista je to bio izuzetan događaj u istoriji, posebno način na koji su prije trideset godina iz Čehoslovačke sasvim lijepim dogovorom nastale dvije neovisne države, Češka i Slovačka", kaže i češki premijer;.

Nakon pada komunizma one jesu isprva pokušale ostati zajedno, ali su se ipak osjećale razlike: različita struktura industrije, različito mišljenje o prioritetima, ništa izrazito bitno i presudno, ali mnogo sitnica gdje su se obje strane na koncu pitale, koliko smisla ima tražiti kompromise i nije li bolje da svako krene svojim putem. I granica je zapravo bila jasna, jer Slovačka je bila dio ugarskog, a nekadašnja kraljevina Češka pak austrijskog dijela Austro-Ugarske iz kojih je nastala Čehoslovačka na kraju Prvog svjetskog rata.

Rastanak kao prijatelji

Tako su prije trideset godina,prvog dana 1993. nastale dvije države i češki premijer je još uvijek ponosan na tu mirnu rastavu: „Ne smijemo zaboraviti kako je razdvajanje Čehoslovačke proteklo ne samo mirno, nego i neuobičajeno prijateljski." Premijer Fiala dodaje: „To je nešto doista lijepo i mislim da pokazuje kako je stvaranje dviju neovisnih država bio pravi put i da je pomoglo obim nacijama". Odlični odnosi su ostali sve do današnjih dana kad se ove dvije zemlje međusobno podupiru i u Europskoj uniji.

Sve izraze hvale i naklonosti, koje čujemo u Pragu, možemo čuti i od političara u Bratislavi. Ministar vanjskih poslova Slovačke Ratislav Kačer se rado sjeća svog doba kad je imenovan veleposlanikom u susjednoj zemlji: „Biti veleposlanik Slovačke u Pragu je golema privilegija. Tako postajete diplomatski kralj. Svi veleposlanici vam dolaze i kažu; nitko drugi ne razumije češku politiku kao vi, dajte nam to objasnite!"

Tako je i obratno: veleposlanica Češke u Slovačkoj je od 2013. do 2018. bila i bivša prva dama republike, Livia Klausova, supruga bivšeg predsjednika Vaclava Klausa. Toga je svjestan i budući diplomatski predstavnik Češke u Slovačkoj, Rudolf Jindrak, koji stupa na tu dužnost početkom godine. On i trenutno obnaša visoku dužnost pročelnika odjela za vanjske poslove predsjedničkog ureda Češke: „Onog trenutka, kad je objavljeno da idem za veleposlanika u Slovačku, svi su se počeli zanimati za mene, mnogo više nego kad sam svojedobno odlazio kao veleposlanik u Njemačku.“

Zajednička država je još živa

Političke spone se pokazuju i u čitavom nizu ustaljenih običaja: nakon svakih izbora, bilo za predsjednika ili za premijera redovito je prvi put u inozemstvo novog dužnosnika u onu drugu zemlju. Redovito se održavaju i zajednički sastanci vlada Češke i Slovačke i nebrojeno je suradnji na nižim razinama.

Ta odlična suradnja se ne odnosi samo na politiku: mnoštvo mladih odlazi na, za njih besplatni studij u onu drugu državu makar je znatno više slovačkih studenata u Češkoj (oko 25 tisuća) nego čeških u Slovačkoj, ali samo zato jer mnogi fakulteti u Češkoj uživaju veći međunarodni ugled nego oni u Slovačkoj. Nešto preko 90 tisuća građana Češke nema problema što su slovačkog porijekla, preko 114 tisuća Slovaka imaju i stalno prebivalište u Češkoj, obratno je to opet nešto manje, ali i u Slovačkoj živi par desetaka tisuća Čeha.

„Predodžba Čeha o Slovacima je veoma pozitivna, što pokazuju i ispitivanja javnog mnijenja. A i u Češkoj se Slovaci smatraju njima najbližoj naciji", kaže nam slovački politolog Grigorij Mesežnikov. „Čehoslovačka je još uvijek živa u glavama i srcima ljudi, iako različitog intenziteta", kaže politolog. I češki institut za ispitivanje javnog mnijenja STEM je još ovog studenog utvrdio kako 91% Slovaka i 87% Čeha drugu naciju smatra svojim najbližim saveznicima. Dapače: 53% Slovaka i nakon 30 godina smatraju kako se nije trebalo razdvajati, ali isto mišljenje ima samo 35% Čeha.

Prvi puta čak i brklje na granici

No ljubav ipak polako blijedi, a i skorašnji češki veleposlanik u Bratislavi Rudolf Jindrak misli kako su se ti izrazito bliski odnosi počeli polako topiti kad su obje zemlje pristupile Europskoj uniji. Tu je onda pažnja bila usmjerena i na druge zemlje i ne više u toj mjeri na svog najbližeg susjeda.

Tako je ipak, nakon gotovo 30 godina, došlo i do prve ozbiljnije krize između Slovačke i Češke ovog septembra, ikad su po prvi put i na „zelenu granicu" između te dvije zemlje spuštene i granične brklje. Povod nisu bili građani susjedne zemlje, nego sve veći broj migranata koji su preko Slovačke ulazili u Češku. Tu je nastao problem kad su češki granični policajci željeli te migrante vratiti u Slovačku, ali ih je Bratislava odbila primiti.

Hana Mala iz odjela za javnost češkog ministarstva unutrašnjih poslova priznaje kako su granične kontrole uvedene zbog slovačkog „problematičnog provođenja sporazuma o vraćanju migranata". No granična kontrola je izazvala prosvjede slovačkih vozača kamiona što je još više zakompliciralo odnose Slovačke i Češke. Zbog toga su se početkom studenog sastali i premijeri obje zemlje, ali ni oni nisu uspjeli postići dogovor.

I u Pragu i u Bratislavi nas uvjeravaju kako će se to nekako riješiti, ali ipak: na samu godišnjicu tog istorijski mirnog razvoda Češke i Slovačke će na njihovoj granici najvjerojatnije još uvijek stajati granična kontrola.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu