Trgovci smrću u Libanu

Marouan je visok skoro dva metra, njegova kosa je zalizana prema nazad. On sjedi u maloj stražarskoj kućici na ulazu u parkiralište u centru Bejruta. Iz plastične vrećice vadi robu koju prodaje - Kalašnjikov.

"Ova puška košta 1600 do 1700 dolara, poljska proizvodnja, polovna."

Municija se kupuje ekstra. Dolar i 75 centi po metku.

Od ubistva bivšeg libanskog premijera Haririja 2005. braća Marouan i Ahmed se bave prodajom oružja. Počeli su na malo, priča Ahmed.

"Prvo smo imali samo pet komada oružja, onda sedam, deset..."

Posao "procvjetao" nakon ustanka u Siriji

Posao ipak cvjeta tek otkako je u susjednoj Siriji izbio ustanak. Skoro svi Libanci računaju s tim da će se situacija u Siriji još pogoršati, te da će talas nasilja zapljusnuti i Liban, tvrdi Ahmed.

"Svako ko ima 1500 dolara kupuje pušku. Zato što će i ovdje uskoro početi građanski rat. Sto posto!"

Napeto stanje u Tripoliju

Već nedjeljama u Tripoliju, na sjeveru Libana, dolazi do sukoba libanskih Alevita, pristalica režima sirijskog predsjednika Asada, i njihovih protivnika koji podržavaju ustanak u Siriji. Dolazi do otmica i politički motivisanih ubistava. Bude se sjećanja na građanski rat koji je u Libanu trajao od 1975. do 1991. Zbog toga svi Libanci kupuju puške, kaže Marouan, a braća ga prodaju svima: muslimanima, kršćanima, sunitima, druzima. Braća ne pitaju ko kupuje oružje i kuda ga nosi. Ravnodušno sliježu ramenima na pitanje da li njihovo oružje završava u Siriji. 

Marouan pokazuje galeriju fotografija na svom mobilnom telefonu, svoj katalog: "AK-47 kalašnjikov, američki M-16 i M-18, pištolji, ručni bacači, snajperi, rusko oružje, američko, kinesko, imamo sve. "

Naravno da je prodaja oružja nelegalna, ali Marouan i Ahmed se ne brinu. Imaju dobre veze u policiji i kod važnih političkih grupacija. Rat je posao od kojeg mnogi profitiraju.

Autori: Björn Blaschke / Azer Slanjankić

Odg. ur. Belma Fazlagić-Šestić