Trenerka protiv rasizma
17. mart 2020
Zar se nedavno nije dogodio jedan rasistički napad? Sa više ubijenih? Ali, to smo već odradili na oproban način: komemoracija za žrtve, minuta ćutanja za bližnje, položio se poneki vijenac, popio čaj na susretu sa muslimanima - a onda bržebolje na obilježavanje nečeg drugog: Dana nasilja nad ženama, Dana ugroženih bijelih medvjeda. Ali, sad je stvarno dosta. Jednom to mora prestati, pa život ide dalje - a tu je i korona virus!
U Njemačkoj imamo problem s rasizmom. Protiv toga mora hitno nešto da se učini. Ali, čim se ljudi ne ubijaju, ovaj problem se zaboravlja i istakne samo u posebnim prilikama. Iskreno se radujem zbog svih dobronamjernih, ponosnih, budnih koji ne prestaju da minutama ćutnje i na druge načine odaju poštu žrtvama. Ali, istovremeno sam i očajna zbog toga.
Velika ćutljiva većina
Međunarodne nedjelje protiv rasizma ove godine se održavaju pod motom „Pokaži lice - podigni glas". Ovaj apel se, nadam se, odnosi na većinu koja ćuti. Upravo na onu većinu, koja ne interveniše kada na ulici napadaju ženu koja nosi maramu; veliku većinu, koja prihvata da se puca na izbjeglice na evropskim granicama, baš na onu mirnu i ćutljivu većinu političkog centra koja ne progovara kada desnica govori u njeno ime.
Zbog rasizma redovno padaju nove žrtve. Strukturalni rasizam dovodi do toga da niži sloj njemačkog društva uglavnom čine etničke manjine. Rasizam je poslovna osnova desničarskih ekstremista, neonacista i njihove produžene ruke u parlamentu - Alternative za Njemačku (AfD).
Gdje je država?
Zbog toga bi država morala da preduzme žestoke mjere. Ovo nije čisto bezbjednosno pitanje, već je neophodan antirasistički edukativni rad na svim nivoima. Ali, tu se država povlači. Umjesto toga tema se prepušta civilnom društvu, koje se takođe mora boriti za svaki cent pomoći. Na internet stranici „Fondacije protiv rasizma" , koja organizuje predstojeće nedjelje protiv rasizma, na više mjesta stoji: „Ovaj projekat više nema podršku. Ulažemo napore za dalje finansiranje".
Kod „događaja za borbu protiv anticiganizma" stoji: „Sredstva za 2020. godinu su već iscrpljena". Aha. Sav novac potrošen već u martu. Do kraja godine znači nema više događaja protiv anticiganizma; Sinti i Romi moraju sami da se snađu.
Više novca za borbu protiv rasizma!
Nauka i nevladine organizacije su razvile mnoge veoma dobre koncepte, koji ukazuju kako da se pod kontrolu stavi galopirajući i duboko ukorijenjeni rasizam. Zna se gdje treba početi - u školama i drugim obrazvonim institucijama, javnim službama, u policiji. Borba protiv rasizma je široka tema koja bi morala da bude stalno zastupljena u svim ministarstvima i dotirana sa dovoljno novca. No, to nikako nije slučaj. Upravo je suprotno; novac za to je uvijek manje. A nakon svakog rasističkog napada se kaže ovo je sad „prekretnica" - a onda sve po starom.
I samo se o prigodnim datumima ponovo na to podsjeti. 20. januara je bio svjetski Dan migranata i izbjeglica. Dan nakon - najozbiljnije! - bio je Dan trenerki. Toliko o relevantnosti migratkinja i migranata.
A sada obilježavamo nedjelje borbe protiv rasizma. Sve je to divno i krasno, ali borba protiv rasizma nije stvar kojoj se posvete dvije nedjelje i odmah zaboravi. Ako se ozbiljno shvata ustav borba protiv rasizma je prioritet i nešto što se podrazumijeva. 52 nedjelje godišnje.
Šejla Misorekar je predsjedavajuća „Novim njemačkim medijskim stručnjacima", nacionalnog udruženja medijskih radnika sa različitim kulturološkim i jezičkim kompetencama i korijenima. Cilje je postići raznolikost kako ispred, tako i iza kamere, za uredničkim stolovima, u štabovima planiranja, spratovima na kojima sjede rukovodioci i nadzorni odbori.