Strah u Istanbulu

Na prvi pogled, svakodnevica se vratila u Istanbul. Građani odlaze na posao, studenti na fakultete, djeca u škole. Tragovi posljednjih uzbudljivih tjedana se polagano uklanjanju. Grafiti upereni protiv premijera Recepa Tayyipa Erdogana se premazuju bojom. U parku Gezi, koji je postao simbolom pobune protiv središnjih vlasti, gotovo ništa više ne podsjeća na prošlotjedne događaje. Tek tu i tamo pokoji policajac. No neuobičajeno je to da tih nekoliko policajaca brani ulaz u park. Vlasti očito strahuju od novih okupljanja građana.

"Svega mi je dosta"

Da pod površinom još kuha, pokazuje scena sa samog trga Taksim (na slici gore). Ovdje poput spomenika stoji stotinjak prosvjednika koji šutnjom iskazuju svoj protest protiv ponašanja vladajućih. I većina stanovnika ne govori o onome što se događalo proteklih tjedana. Erdogan je valom uhićenja prosvjednika, liječnika, pravnika i novinara stvorio atmosferu straha. U okolnim ulicama upada u oči veći broj policajaca u ophodnji nego što je to bilo prije prosvjeda. No nekim od njih ova nova uloga ne pada lako. "Da mi netko sad ponudi da odem odmah bi to učinio", kaže jedan policajac koji želi ostati anoniman. Kaže da mu je svega dosta.

U Istanbulu se može kao i uvijek sresti mnogo stranaca. Oni su uglavnom smješteni u četvrti Sultanhamet koja nije bila pogođena prosvjedima i nasilnim akcijama policije. Mnogi žale zbog toga što su prosvjednici protjerani iz parka Gezi. "Jako smo bili žalosni kada su protjerali prosvjednike iz parka. Atmosfera je tih dana bila tako opuštena i otvorena. Na svakom koraku se moglo nekog upoznati", kaže Christine Conrad iz Frankfurta. Ona je u Istanbulu donedavno obavljala praksu u jednoj njemačkoj zakladi ali ju je šef otpustio nakon što mu je predložila da se na licu mjesta informira o stanju u parku Gezi s obrazloženjem da takvo ponašanje šteti ugledu zaklade.

No stranaca ima sve manje i to na svojoj koži prije svega osjećaju hotelijeri. Mnogi hoteli su se našli na poprištu sukoba prosvjednika i policije. U neke hotele su uletjele i bombe sa suzavcem koji se mogao osjetiti i u najudaljenijoj hotelskoj sobi. U lobijima hotela je mnogim prosvjednicima pružana prva pomoć. Vlasnicima hotela je u međuvremenu zabranjeno s novinarima pričati o danima kada se prosvjedovalo u središtu Istanbula. No od zabrane intervjua, hotelijere ipak više boli izostanak gostiju. Cijene noćenja u Istanbulu su pale za 70 posto. Osim toga prosvjedi su ostavili traga na mnogim hotelima. U oči upadaju mnoga razbijena ulazna vrata i prozori. I vlasnici restorana u središtu grada bilježe smanjenje prometa za 50 posto. Mnogi ne žele govoriti o prosvjedima no jedan vlasnik restorana u blizini trga Taksim usprkos činjenici da mu je promet smanjen, govori pozitivno o prosvjedima. "Način na koji su prosvjednici tražili svoja prava mi se dopao", kaže vlasnik.

Turska je ipak demokracija

Robert i Claire, turisti iz Kanade, su na strani prosvjednika. "Građani Turske su tako susretljivi. Nadam se da će se njihova riječ čuti i poštovati", kaže ovaj par. Jedan francuski student je pak još uvijek užasnut postupcima policije. "Policajci su ozlijedili mnoge i to je atmosferu posljednjih tjedana učinilo napetom", kaže student. Njegov otac, po zanimanju fotoreporter, je samo zbog prosvjeda doletio iz Pariza.

Iskusni fotoreporter si je stvorio svoju vlastitu sliku o stanju demokracije u Turskoj. "Policija je bila vrlo nasilna. No ova zemlja je još uvijek demokracija iako bi ta demokracija ipak mogla biti bolja", zaključio je francuski gost. No ipak priznaje da je u drugačijoj situaciji jer je turist: "Mene nitko ne može uhvatiti za ruku i odvesti u policijska kola." Mnogi domaći ne mogu biti tako opušteni.

Autori: Senada Sokollu/Nenad Kreizer

Odgovorni urednik: Zoran Arbutina