Solarni sistemi na kolibama od trske

Zapadno od glavnog grada Etiopije Adis Adebe na jednoj visoravni nalazi se selo Sabola Kebele. Stanovnici ovog sela žive od poljoprivrede. U selu ne postoje prodavnice, nema vode a do prije tri godine nije bilo ni struje. Iz susjednog sela stiglo je pet tehničara iz solarnog centra. Došli su i postavili male solarne ploče na okrugle kolibe od trske zvane tukul. Spojeni sa kablovima i baterijama, sistemi snabdijevaju moderne i efikasne štedne sijalice strujom tako da je bilo moguće po prvi put osvijetliti unutar kolibe. Nakon instaliranja sistema stanovnik sela Keradeb Demug rekao je oduševljeno: „Vidio sam ovo kod mojih susjeda i potpuno sam oduševljen te sam i ja poželio imati struju putem solarne energije kako bi moja djeca mogla i uveče čitati i učiti“.

U međuvremenu više od 22.000 Etiopljana je uvjereno u prednosti solarnih sistema. 35 eura košta mali sistem za svjetlo u kolibi uključujući i punjenje mobilnog telefona. 200-300 eura je potrebno platiti za veće sisteme sa više lampi, priključcima za televiziju i dvd ili za frižider. Za nisku mjesečnu nadoknadu može se u sklopu usluge dobiti i servisiranje sistema. Ko želi može dobiti sisteme od solarnih tehničara i na kredit. Uz pomoć nove solarne energije štedi se na skupom i opasnom kerozinu. Više od dva miliona ljudi diljem svijeta nastrada od požara i čestica sagorjelog kerozina.

Posao koji donosi radost

63 etiopijska tehničara za solarnu energiju su sa ponosom u poslijednjih pet godina instalirali preko 5.000 soalrnih sistema u četiri sela. Sve je krenulo iz Zapadne Evrope, kada su pioniri solarne energije počeli sa instaliranjem solarnih ćelija. Cilj je dugotrajni razvoj uz pomoć solarne energije u seoskim područjima – rekao je York Ditfurth, menadžer fondacije Solarna Energija.

Rema, selo udaljeno 150 kilometara, odnosno 6 sati vožnje automobilom od glavnog grada, je u međuvremenu poznato kao model za korištenje solarne energije. Ovo selo sa svojih 10.000 stanovnika prostire se na okolnim brežuljaka. Sada se snabdijeva potpuno solarnom energijom: od pumpe za pitku vodu sa dezinfekcijom, preko škole i ambulante do ulične rasvjete i frižidera u restoranu. Ovaj razvoj ne oduševljava samo stanovnike sela i stručnjake nego i posjetioce iz cijelog svijeta. Eksperti iz drugih zemalja, žele vidjeti kako sve to funkioniše.

Infra struktura umjesto frustracije

Dok fondacija u zapadnoj Evropi skuplja sredstva i trudi se da prenosi know-how, u Etiopiji i na Filipinima se prvenstveno radi o edukaciji, razvoju infra struktura, testiranju proizvoda i načelnom sticanju iskustva u zemljama kojima je potrebna struja.

Prema procijeni York Ditfurtha, i u drugim seoskim područjima svijeta postoje projekti sa solarnom energijom. Međutim, u sklopu tih projekata su prodati uređaji bez servisiranja i održavanja tako da „nakon nekog vremena dosta toga završi na smetljištu i ostavi iza sebe frustrirane korisnike“, rekao je Ditfurth.

Tržište za 1,6 milijardi ljudi

Tržiste za solarnu energiju u ruralnim regijama svijeta je ogromno: trenutno živi 1,6 milijardi ljudi bez struje. Iako su cijene solarnih sistema sve niže i imaju velike prednosti u poređenju sa lampama na kerozin, prema procijeni Ditfurtha dugo će još potrajati da dođe do elektrifikacije takvih područja u svijetu. Koncerni za solarnu energiju vidi svoje unosno tržište u slijedećoj deceniji prije svega u industrijskim zemljama i u zemljama u ubrzanom industrijskom razvoju. Izgradnja solarne infrastrukture sa educiranim osobljem u seoskim regijama bi donijela prevelike troškove za koncerne i oni to dakle ne smatraju svojim zadatkom.

I tu počinje rad fondacije pod nazivom „Solarna Energija“. Ona planira osnivanje Međunarodnog instituza za solarnu energiju koji treba pokrenuti interaktivno prenošenje znanja između ruralnih područja svijeta.

Autori: Gero Rueter / Ida Bauerfeind-Merdan

Odg. urednica: Jasmina Rose