Skandal potresa mrežu javnih servisa u Njemačkoj
10. august 2022Šampanjac kod kuće na račun medijske kuće, neobično visoke sume za savjetničke ugovore, službeni automobil, plata. Generalna direktorka Radio-televizije Berlin-Brandenburg (RBB) Patricija Šlezinger podnela je ostavku poslije višenedeljnog pritiska javnosti.
Pritom ta šezdesetjednogodišnjakinja nije bila samo na čelu pokrajinskog javnog servisa RBB-a, već je od početka 2022. bila i predsjedavajuća mreži devet pokrajinskih javnih servisa ARD-a, kao i Dojče velea. Tako skandal s Patricijom Šlezinger izaziva debate širom zemlje – i podstiče ponovo zahtjeve za promjenama u radio-televizijskoj mreži javnog servisa.
Veze i vezice
Najprije je u junu „Biznis insajder“ izvijestio o „nepravilnostima“ u pogledu Patricije Šlezinger i njenog supruga Gerharda Šprela. Berlinski sajam je potpisao sa Šprelom savjetnički ugovor u vrijednosti od 100.000 evra, a šef nadzornog odbora Berlinskog sajma, Volf-Diter Volf, je u isto vrijeme i šef upravnog odbora radio-televizije RBB. Volf je, prema tom medijskom izvještaju, lično inicirao ugovor za Šprela. Potom su uslijedila dalja otkrića i u drugim medijima.
Tokom jula je u centru skandala sve više bila Patricija Šlezinger. Radilo se o nejasnim stvarima u vezi s građevinskim projektima medijske kuće na čijem je ona čelu. Patricija Šlezinger je prije tih funkcija bila cijenjena novinarka ARD-a i dopisnica iz inostranstva.
Ona je na čelu RBB-a, jedne od najsiromašnijih pokrajinskih radio-televizija, dobila povećanje plate za 16 odsto. Na godišnjem nivou plata je iznosila 303.000 evra, a bonus – dodatnih 20.000 evra. Njena medijska kuća za nju je iznajmila i službeni automobil vrijedan 145.000 evra. U njemu je bilo i sjedište sa masažerom. I mnogo drugih detalja o njenom radnom okruženju izazivalo je negodovanje u zemlji u kojoj je ekonomska situacija sve teža. Uz to je objavljen i opis večernjih gozbi i ispijanja šampanjca u privatnom stanu – na račun RBB-a.
Pravosuđe pokrenulo istragu
Patricija Šlezinger je 4. avgusta podnijela ostavku na mjesto predsjedavajuće ARD-a – to je prvi takav slučaj u 70 godina postojanja mreže javnog servisa u Njemačkoj. Tri dana kasnije povukla se i sa mjesta generalne direktorke RBB-a. Rekla je da debata o „mogućim greškama direktorke“ baca sijenku na učinak medijske kuće. Govorila je o „ličnim udarcima i difamiranju“. Dva dana poslije toga objavljeno je da državno tužilaštvo vodi istragu protiv nje i njenog supruga zbog sumnje u pronevjeru i sticanje lične koristi. Istragom je obuhvaćen i šef upravnog odbora RBB-a Volf, koji je zamrznuo svoju funkciju do kraja istrage.
Privatni protiv javnih emitera
Skandal je podstakao debatu koja se odavno vodi – da li su ARD i ZDF, kao mediji od javnog interesa i značaja za Njemačku, previše bliski sa politikom ili imaju dovoljnu distancu. U pandemiji, a prije toga za vrijeme demonstracija desničarskih populističkih pokreta, čuli su se sve jači glasovi koji kritikuju programsku orijentaciju, a neki dovode u pitanje i opravdanost postojanja javnog servisa.
Privatni mediji koji postoje od sredine osamdesetih prošlog vijeka pojačali su svoj informativni program – u kojem se čuju izrazito kritični stavovi prema medijskoj mreži javnog servisa. U vremenima kada privatni mediji moraju da štede, a neke novine se gase, za riječ se javljaju političari koji traže mjere štednje i u javnom servisu. Sličan razvoj uočava se i u Francuskoj i Velikoj Britaniji, gdje politika odustaje od strukture jakih medija s javnim finansiranjem.
Slobodni i nezavisni
„Javno-pravna radio-televizija“ u Njemačkoj iz istorijskih razloga ima posebno značenje. Poslije poraza nacizma, saveznici – SAD, Velika Britanija i Francuska – su u svojim okupacionim zonama organizovali medijski život. Novoosnovani javni medijski kanali imali su zadatak da slobodnim i nezavisnim izvještavanjam doprinesu razvoju demokratske javnosti. Uzor je bio britanski javni servis koji se finansirao pretplatom, ali je ostajao nezavisan od državnog upliva. Tako je 1951. nastao ARD – osnovala ga je mreža pokrajinskih radio-televizija, a 1961. osnovan je i Drugi program (ZDF) koji je bio više centralistički organizovan.
RBB – izuzetak ili pravilo?
U slučaju Patricije Šlezinger i RBB-a na ovakav razvoj događaja uticali su i dodatni faktori. Godinama medijska kuća provodi mjere štednje i otpušta zaposlene, a niko iz nadležnih tijela nije upozorio direktorku na nedolično trošenje sredstava – ni Medijski savjet na nivou ARD-a, nadležan za kontrolu programa, ni Upravni savjet koji je zadužen za kontrolu finansija nisu reagovali.
Štefan Nigemajer, stručnjak za medije, kaže da u tim telima sjede zastupnici različitih društvenih grupa koji tu funkciju obavljaju volonterski i nisu stručnjaci. On kaže da je čitav skandal naštetio ARD-u, ali misli da se ne radi o strukturalnom problemu koji bi prevazilazio okvir RBB-a. Ono što je padalo u oči – RBB je čak i u specijalnim emisijama imao izuzetno kritičan stav prema skandalu u koji je umiješana direktorica. Mogla se čuti i kritika da nadležna tijela nisu na vrijeme reagovala.
Kako god, nastavlja se debata o stanju u kojem se nalazi njemački javni servis.
Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu