Sirija u ćorsokaku

Preplavljeni šator, mokri madrac, bez mogućnosti za barem malo toplote – u improviziranim izbjegličkim logorima na tursko-sirijskoj granici izbila je zima. Noći su prokleto hladne, nema dovoljno deka – pa ipak mnogi koji su tu došli iz Sirije doživjeli su mnogo toga goreg. Izbjegli su zbog borbi, koje se vode u njihovoj zemlji, borbi između vladinih trupa i pobunjenika, koje se šire kao kuga: „Borbe u Siriji se kreću od mjesta do mjesta“, kaže Ruth Jüttner, ekspertica za Bliski istok pri nevladinoj organizaciji Amnesty International. „Mnogi Sirijci sa kojima se susrećemo kazali su nam da su do sada više puta morali bježati“.

Milioni ljudi u bijegu

Dnevno u Tursku iz Sirije bježi na hiljade ljudi. Isti je slučaj sa Irakom, Libanom ili Jordanom. Završetak rata nije na vidiku. Prema navodima Ujedinjenih naroda, broj različitih pobunjeničkih grupa u Siriji je sve veći, no to do sada nije bilo dovoljno za odlučujući udarac protiv režima. Trupe predsjednika Bashara al-Assada svom žestinom napadaju pobunjenike ne obazirući se pritom na civilno stanovništvo. Nejasno je koja je strana u prednosti. No, jedno je sigurno. Situacija u toj zemlji je nepregledna. Pored ostalog i zbog toga što vladine trupe, ali i dijelovi opozicije nemaju baš puno interesa da daju neovisne izvještaje o tome šta se tamo dešava. Cengiz Günay, eskspertica za Bliski istok pri austrijskom Institutu za međunarodnu politiku kaže da se u Siriji vodi „propagandni rat“. Prema njenim riječima, sve više se govori o „alavitskom“ režimu. Zbog konfesionalizacije sukoba, mnogi alaviti koji su, inače, vjerska manjina u Siriji ne vide drugi izlaz iz trenutne situacije osim onog da se čvrsto drže Assadovog režima. S druge strane, Günay smatra „da se oni plaše i ne znaju šta će biti s njima u slučaju da režim bude srušen“.

Manjinje između frontova

Kao alaviti i ostale grupe u Siriji su se našle između različitih frontova. Religiozne manjine u toj zemlji trpe zbog neprestanih napada radikalnih muslimana. Zbog toga mnoge od njih ne podržavaju opoziciju, nego režim. Za sada je također nejasan stav kurdskih grupa, koje u međuvremenu kontroliraju sjeveroistok zemlje i moguće je da sarađuju sa sirijskim predsjednikom. Assad ne profitira samo zahvaljujući podršci svojih pristalica, već i zbog toga što je opozicija u Siriji u cjelosti podijeljena.

Dramatičan razvoj situacije

Ruth Jüttner iz nevladine organizacije Amnesty International kaže da se „situacija tokom proteklih mjeseci dramtično pogoršala. Nema šta da se jede, nema lijekova, nema smještaja“. Više miliona ljudi, unutar Sirije i u susjednim zemljama, nalazi se u bijegu. Ujedinjeni narodi smatraju da će sredinom naredne godine pomoć biti potrebna za četiri miliona ljudi. Ingo Radtke, generalni sekretar humanitarne organizacije Malteser International ističe: „Cjelokupne razmjere ove tragedije će se pokazati tek kada ratna dejstva budu završena“. Izbjeglicama u Siriji i u susjednim zemljama već sada je potrebna svaka vrsta pomoći.

Autori: Anne Allmeling / Senad Tanović

Odg. urednica: Snježana Kobešćak