Spenden für Al Kaida

Netom izabrani američki predsjednik Barack Obama u junu 2009. godine, prilikom svoje prve posjete Saudijskoj Arabiji, nije štedio pohvale na račun saudijske kraljevske porodice. “SAD i Saudijska Arabija nisu samo privredni, nego i strateški partneri“, rekao je tada u Rijadu američki predsjednik. U demonstrativno prijateljskom tonu Obama je hvalio “mudrost i susretljivost“ ostarjelog saudijskog kralja Abdulaha.

No, ako se može vjerovati tajnim dokumentima koje je 2010. objavio portal Wikileaks na svojim stranicama, nekoliko mjeseci nakon Obamine posjete Rijadu američka ministrica vanjskih poslova Hillary Clinton iznijela je sasvim suprotnu, manje pozitivnu, procjenu saudijskih vladara. “Vječiti je izazov pokušavati saudijske vlasti uvjeriti u to da je finansiranje međunarodnog terorizma iz saudijskih izvora ozbiljan problem kojem bi trebalo posvetiti više pažnje“, napisala je tada Hillary Clinton u jednoj internoj poruci. Vrhunac kritike saudijskih vlasti sadržan je u zaključku: “Novac iz Saudijske Arabije je najvažniji finansijski izvor terorizma sa sunitskom pozadinom.“

Saveznik s dvostrukim licem

Kontradiktornost izjava predsjednika Obame i njegove ministrice vanjskih poslova je u dobroj mjeri znakovita za komplikovane odnose Washingtona i Rijada. Saudijska Arabija je, ne samo najvažniji dobavljač nafte za SAD, nego Amerikanci Rijad cijene i kao presudnu protutežu Iranu u regiji te kao silu koja se uvijek iznova trudi smiriti tenzije na Bliskom istoku. No, istovremeno Saudijska Arabija utjelovljuje sve ono što Washington, kad su drugi dijelovi svijeta u pitanju, žestoko kritikuje: povrede ljudskih prava, nedostatak vjerskih sloboda, cenzura medija, neravnopravnost žena. Većina ovih elemenata proizlazi iz samog društvenog i političkog uređenja u Saudijskoj Arabiji koje se zasniva na vehabizmu, jednom od najkonzervativnijih smjerova unutar islama. Mnoge promatrače stoga nije nimalo začudila činjenica da je većina atentatora u SAD-u 11. septembra 2001. bila upravo iz Saudijske Arabije.

Kralj Abdulah, doduše, pokušava posljednjih godina oprezno provođenje društvenih reformi, no između vehabizma i ideologije El Kaide još uvijek postoje mnoge dodirne tačke. Guido Steinberg, stručnjak za pitanje terorizma i islamizma pri zakladi Nauka i politika (SWP) iz Berlina, smatra da se sve više mladih Saudijaca priklanja ekstremističkim strujama i to na osnovu onoga što su naučili na državnim školama i fakultetima. “Državno vodstvo u Rijadu jednostavno ignoriše ovu usku ideološku povezanost između saudijske državne filozofije i ideologije El Kaide“, smatra Steinberg.

Kovčezi puni novca

Saudijskim vlastima, međutim, najteže padaju međunarodne osude finansiranja terorizma. Dosad, doduše, nije dokazano da najveći broj donacija na račun El Kaide dolazi iz Saudijske Arabije ili država smještenih oko Perzijskog zaliva. No, za mnoge stručnjake, poput analitičara hamburškog sedmičnika Der Spiegel Jasina Mušarbaša, više je nego izvjesno da kuriri s kovčezima punim novca redovno putuju između Saudijske Arabije i kampova za obuku terorista u Afganistanu i Pakistanu.

Mušarbaš smatra da za to ne treba direktno okrivljavati vlast u Rijadu. “Radi se o nepreglednoj mreži humanitarnih organizacija koje se često zloupotrebljavaju za finansiranje terorizma, a da vodstva tih organizacija nisu toga ni svjesna“, kaže Spiegelov stručnjak. No, isto tako treba uzeti u obzir i pretpostavku da u vlasti ima mnogih koji “zatvaraju jedno oko“ prilikom kontrole finansijskih tokova. Kako smatra Guido Steinberg, nemogućnosti temeljitije kontrole tih tokova doprinosi i struktura saudijskog društva koja velikim dijelom počiva na stranim radnicima. “Ako uzmemo u obzir broj putnika koji svakodnevno putuju između Saudijske Arabije i Pakistana, moramo doći do zaključka da je gotovo nemoguće kontrolisati te tokove“, zaključuje Steinberg.

Saudijska tradicija finansiranja militantnih grupacija potiče iz 80-ih godina prošlog stoljeća kada su mnogi bogati Arapi velikodušno finansirali borbu tzv. mudžahedina protiv sovjetskih okupatora u Afganistanu. Pritom je Osama bin Laden odigrao presudnu ulogu prije nego što je u 90-im definitivno raskinuo veze sa saudijskim vlastodršcima. U to vrijeme je, kako kaže Steinberg, i saudijska kraljevska porodica otvoreno podržavala mudžahedine. No, situacija se promijenila nakon napada na SAD 11. septembra 2001. godine, nakon čega su mnoge poludržavne institucije zatvorene, poput zaklade El Haramein, za koju se znalo da bar indirektno finansira terorističke organizacije.

Promjeni načina razmišljanja nije doprinio samo pritisak od strane Washingtona, nego i činjenica da je i sama Saudijska Arabija od 2003. postala meta napada terorizma El Kaide. Danas, kako kaže Steinberg, ne može se dokazati čak ni pasivno finansiranje terorizma od strane državnih struktura. Službena politika je postala “nedvosmislenija“. No, problem i dalje ostaju loši mehanizmi kontrole finansijskih tokova.

Finansiranje terorizma i iz Evrope

Novac kojim finansira svoje napade El Kaida ne dobija samo od bogatih stanovnika zemalja smještenih oko Perzijskog zaliva. Uz pomoć interneta i dobro organizovanih mreža El Kaida, kako smatra Jasin Mušarbaš, sakuplja novac i od svojih simpatizera u Evropi. Novac dolazi i iz zemalja Magreba. Tamo je čak zabilježena i praksa po kojoj novac za finansiranje El Kaide dolazi iz otkupnine koja se plaća za otete strance.

Autor: Kalid el Kaouitit

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić