Sarajevo - crna tačka na mapi najzagađenijih gradova

Sarajevo nije ove godine najzagađeniji grad u Evropi kao što je objavio britanski “Gardijan”, tvrdi Martin Tais, ekspert za kvalitet zraka i klimatske promjene. “Nije mi jasno kako se sada pojavio članak u ovom londonskom listu o Sarajevu kao najzagađenijem evropskom gradu. Mi jesmo 2011. godine, odnosno 2008., imali prosječnu godišnju koncentraciju čestica u zraku (PM10) od 117 mikrograma po metru kubnom. Međutim, nije istina da je ta koncentracija bila 372 µg/m3, objašnjava Tais.

Iz Zavoda za javno zdravstvo također demantuju ove navode, pojašnjavajući da je “godišnji prosjek za 2012. godinu, po rezultatima mjernih stanica Zavoda, iznosio između 84 i 87 µg/m3. Recimo, Atina je u istom periodu imala prosječno zagađenje česticama od 98 µg/m3”, rekla je za Dojče vele Sanela Salihagić, rukovodilac Odjela sanitarne hemije u Zavodu za javno zdravstvo Kantona Sarajevo.

“To što Sarajevo u 2012. godini nije bilo najzagađeniji grad u Evropi ne umanjuje problem zagađenja česticama PM10, jer i dalje ostaje crna tačka na evropskoj mapi najzagađenijih gradova”, ističe Tais. U zimskom periodu, tokom temperaturnih inverzija, koncentracija tih čestica u zraku nerijetko dostiže alarmantne vrijednosti i tada je zdravlje stanovništva najviše ugroženo.

Trudnice, djeca i hronični bolesnici u opasnosti

Posebno su ugrožene, ističe Sanela Salihagić, najosjetljivije kategorije građana kao što su trudnice, djeca, stariji, te hronični srčani i plućni bolesnici. “U vrijeme većih zagađenja mi upozoravamo građane na mjere predostrožnosti. To su mjere koje svi mogu poduzeti kada su visoke koncentracije u pitanju. Znači, trebaju svesti fizičku aktivnost na minimum zbog smanjenja opterećenja srca, da dišu kroz nos kako bi smanjili mogući prodora tih čestica u pluća, da što kraće borave na otvorenom u gradskoj sredini, da što češće odlaze na planine gdje je zrak čist i da u slučaju bilo kakvih alergija i iritacija zatraže ljekarsku pomoć”, pojašnjava Salihagić.

Sve siromašnije stanovništvo u nedostatku adekvatnog ogreva u individualnim ložištima često spaljuje sve i svašta, dok mahom zastarjeli automobili izbacuju u zrak opasne tvari i teške metale, ističe Tais i dodaje:

“U kompletnom zagađenju su sigurno zagađeniji Zenica, Kakanj i Tuzla, ali po tim sitnim i vrlo opasnim česticama mi smo najzagađeniji. Događalo se da smo imali čak 800 µg/m3 satnu vrijednost koncentracije čestica u zraku. To su ogromne vrijednosti i to je stvarno veliko. Najveći krivci su individualna ložišta u kojima se spaljuju ugalj, drva, pa čak i gume. Problem su i zastarjeli automobili čija starost se u prosjeku kreće 15-18 godina i koji nerijetko sagorijevaju i lož ulje.

Sarajevska kotlina poput lonca”

Mi smo zimi kao u loncu u kome se tokom temperaturnih inverzija zadržavaju koncentracije čestica PM10, kaže Martin Tais, ekspert za kvalitet zraka i klimatske promjene. To se događa iz razloga što je Sarajevo u kotlini i što se u njemu zadržava zagađenje.“Kada su situacije stabilne mi imamo lokalne vjetrove. Recimo, u toku noći duva vjetar od Baščaršije ka Ilidži. Međutim od visokih zgrada on ne može otići dalje od Čengić vile i ne može očistiti gradsku zonu od tih koncentracija. U toku dana je obrnuto i tada vjetar duva u obrnutom smjeru. Zbog toga sva zagađenja ostaju u gradu”, rekao je Tais.

Kako je Njemačka riješila problem?

Njemačka se 80-ih godina suočavala sa problemom aerozagađenja. Prisustvo opasne prašine u zraku, kaže dr. Marsel Langner, voditelj Odjeljenja za čistoću zraka pri njemačkom Saveznom uredu za ekologiju u Berlinu, smanjeno je u međuvremenu redukcijom emisije štetnih gasova iz termoelektrana i prebacivanjam grijanja na gas i ulje.

“Mi imamo na temelju evropskog zakonodavstva propisane vrijednosti prašine u zraku. Prosjek graničnih vrijednosti na nivou cijele godine je 40 mikrograma po metru kubnom. I to je daleko ispod zagađenja zabilježenog u Sarajevu.

Kada su u pitanju automobili, Evropska unija je obavezala gradove koji su se suočavali sa većim koncentracijama lebdećih čestica u zraku da smanje zagađenje. To je urađeno tako što su u gradovima formirane ekološke zone, a za automobile su uvedene okolinske plakete.

“Ekološka zona znači da samo automobili sa određenim standardom emisija kojer emituje u zrak smije ulaziti u užu gradsku zonu. Postoje crvene, žute i zelene plakete i one označavaju količinu zagađenja zraka od strane automobila”, riječi su dr. Marsela Langnera.

Smanjenje zagađenja zahtjeva dugoročna rješenja

Rješenje komplikovane ekološke situacije u glavnom gradu Bosne i Hercegovine i smanjenje zagađenja, smatra Martin Tais, nije jednostavno i zbog specifične pozicije Sarajeva se ne može postići parcijalnim uredbama zaustavljanja sabraćaja u gradskoj zoni.

“Ne može se zaustavljanjem saobraćaja, recimo na Marin dvoru, spriječiti zagađenje, jer smo mi u kotlini. Jedino rješenje je da se smanji emisija zagađenja. To svaki građanin može uraditi ako sa sobom poveze komšiju na posao. Pored toga, treba pooštriti mjere kontrole servisa koji kontrolišu tehničku ispravnost vozila, jer se u njima pregledi vrše samo površno. To bi trebalo rigorozno kažnjavati, a ni inspekcije ne rade svoj posao kako bi trebalo.”

Kada BiH postane članica EU, ona će morati, u skladu sa evropskom regulativom, smanjiti stepen zagađenja, rekao je voditelj Odjeljenja za čistoću zraka pri njemačkom Saveznom uredu za ekologiju dr. Marsel Langner.

“Kada bi Bosna i Hercegovina bila u Evropskoj uniji i u Sarajevu bi se morali poštovati isti standardi kao i u Njemačkoj i ne bi se smjele prekoračivati dozvoljene vrijednosti emisija štetnih gasova u atmosferu. U slučaju da se problem zagađenja ne bi riješio u dužem periodu uslijedile bi novčane kazne”, rekao je Langner.

Autor: Faruk Šabanović

Odgovorna urednica: Belma Fazlagić-Šestić