Ruše li Amerikanci vilu Tomasa Mana?

Adresa je poznata svim poznavaocima njemačke književnosti: 1550 San Remo Drive / Pacific Palisades. Naravno, agencija koja trguje nekretninama na kalifornijskoj sunčanoj obali zna ko je živio u objektu teškom 15 miliona dolara. Tomas Man je tu boravio deset godina, od 1942. do 1952. On je angažovao arihitektu iz Vroclava, Juliusa Ralfa Davidsona, koji je takođe emigrirao u Sjedinjene Američke Države. Tomas Man je napustio nacističku Njemačku 1938. da bi u Americi postao intelektualni predvodnik egzilanata. „Gdje sam ja – tu je i Njemačka“, izjavio je tada samouvjereno.

Zemljište oko vile je uokvireno živom ogradom, stablima i žbunjem. Blagim nagibom krov vile uranja među palme. Jedan njemački novinar je odavno primijetio da vila nije napadna u odnosu na susjedne pompezne građevine koje su podignute u raznim stilovima, od mavarskog do baroknog. Nije pretjerano modernistički građena, ima velike prozore i glatke zidove, jasne obrise i proporcije. Egzilantska građevinska umjetnost srela se sa egzilantskom klnjiževnošću.

"Njemačka bi trebalo da kupi Manovu vilu"

Jirgen Kaumketer iz Centra za proganjane umjetnosti u Zolingenu zahtijeva da Njemačka kupi cijelo imanje u Kaliforniji kako bi spriječila rušenje istorijski važne vile. "Zašto da se tamo ne napravi mjesto susreta mladih književnika?“. Ako Njemačka želi da održava svoju međunarodnu reputaciju, smatra on, mora obezbijediti mjesto i za sve one koji misleći i stvarajući idu uz dlaku. Slično razmišlja i Jirgen Zerke, kolekcionar iz Hamburga i autor zbirke „Spaljeni pjesnici“. On zahtjeva od Monike Griters, demohrišćanke koja je na čelu njemačkog Ministarstva kulture da cijelu stvar preuzme u svoje ruke. „Rušenje vile bi bilo blam za Njemačku“, smatra on, dodajući da za ovakvu stvar sigurno ima dovoljno novca kada je riječ o najvećem njemačkom piscu dvadesetog vijeka.

"Djelujte brzo!“

Vila Tomasa Mana se nalazi nadomak Vile Aurora Liona Fojhtvangera, njemačkog jevrejskog pisca u kojoj su Manovi, kao i drugi njemački pisci u američkom egzilu, bili česti gosti. Ovu vilu je od rušenja spasilo jedno udruženje građana iz Berlina, a njemačka država je finansijski potpomaže. Sada je to mjesto sjećanja na njemačke egzilante u Kaliforniji, na kojem jedna fondacija podržava njemačko-američki dijalog. Slično funkcioniše Vila Masimo u Rimu u kojoj redovno borave njemački književni stipendisti. Aneta Rup, predstavnica berlinskog udruženja „Vila Aurora“ smatra da očuvanje Manove vile ima smisla, ali da se ne smije potcijeniti trud i novac koji mora biti uložen za očuvanje i održavanje. Ona savjetuje svima kojima je Manova vila na srcu: „Djelujte brzo“.

Vila nije spomenik pod zaštitom države. Međutim, u Evropi su sva mjesta koja imaju neku ulogu u biografiji njemačkog nobelovca Tomasa Mana sačuvana i dotjerana. Primjeri su ljetnjikovac Nida na Kurskoj prevlaci, Klauze na obali Štarnberškog jezera ili kuća Budenbrokovih u Libeku. Kalifornijska vila je, dakle, jedini izuzetak.

Bronzana ploča – sjećanje na Tomasa Mana

Jork Ferster koji radi za Njemački muzej arhitekture u Frankfurtu pun je hvale za umjetničke kvalitete Manove vile. Arhitekt Davidson je smatran glavnim predstavnikom kalifornijske moderne arhitekture. On je na zahtjev Manovih napravio topliju i prijatniju verziju. Advokat koji je kupio vilu od Manovih kada su se 1952. vratili u Njemačku znao je da posjeduje dio njemačke kulturne istorije. Postavio je bronzanu tablu sa profilom njemačkog književnika na ulaz. Na njoj se na engleskom i njemačkom jeziku ukazuje na Manovu američku deceniju u toj kući.

Njemačko nadležno ministarstvo je suzdržano u izjavama: „U Los Anđelesu Savezna Republika Njemačka sa Vilom Aurorom već posjeduje mjesto kulturnih susreta sa reprezentativnim i uspješnim rezidencijalnim progranmom. Moguće preuzimanje vile Tomasa Mana se preispituje bez unaprijed poznatog rezultata“.