Rusija i novi Bliski istok

Najvažnija je koordinacija. Politička i vojna. Ako ona izostane, moglo bi da dođe do opasnih situacija. Ruski i izraelski borbeni avioni bi mogli slučajno da se sukobe – samo zbog običnog nesporazuma. Zato je potrebno koordinisati akcije. Svako mora da zna kakvi su planovi druge strane.

Izraelski premijer Benjamin Netanjahu u Moskvi nije iznio neke posebne i velike želje. Rusija je odlučila da se jače nego ikad vojno angažuje u Siriji, i od toga očigledno niko ne može da je odvrati – pa ni SAD i Izrael. Netanjahu je zato morao da porazgovara sa ruskom stranom o bezbjednosnim interesima Izraela – taktičkim i strateškim.

Taktičke kalkulacije

Taktički interesi se ogledaju u potrebi da se izbjegne svaka moguća kolizija – prije svega u vazduhu... Izrael dobro poznaje ruske tehničke sisteme. Rakete za protivvazdušnu odbranu SA-22, koje je Sirija kupila od Rusije, dugo su predstavljale ozbiljan izazov za izraelsku avijaciju. Ali, sada je ta avijacija osposobljena da, u slučaju potrebe, napadne sirijsku teritoriju.

Sada, međutim, tim raketama rukuju Rusi. Kako će postupati? Kada će ih i kako upotrijebiti? Kako će identifikovati avione u sirijskom vazdušnom prostoru, posebno – izraelske? To će biti posebno važno kada se koaliciji za borbu protiv IS eventualno pridruže i druge zemlje. Sve one će morati da međusobno koordinišu svoje akcije.

Strateški interesi

Strateški gledano, Izrael je zabrinut da će rusko oružje dospjeti u pogrešne ruke. Rusija rakete SA-22 nije prodavala samo Siriji, već i Iranu. Izrael nastoji da po svaku cijenu spriječi da te rakete padnu šaka Hezbolahu; Iran je već nekoliko puta pokušao da svojim libanskim saveznicima doturi takvo oružje. No, Rusija je Siriji prodavala i potpuno nove sisteme naoružanja. Oni su mnogo napredniji od raketa SA-22. Riječ je o „sistemima koji su vrlo efikasni i precizni“, citira list Džeruzalem post jednog neimenovanog sirijskog vojnog stručnjaka. „Imamo sve vrste oružja: i ono za vazdušne i ono za kopnene akcije“.

To oružje bi moglo da bitno ograniči manevre izraelske vojske. Netanjahu je vjerovatno zabrinut i zbog mogućnosti da Rusija u Siriji ne bude samo vojna sila, već i faktor novog poretka. „Isturen vojni položaj u Siriji bi mogao da učvrsti stabilnost u regionu i predupredi konfrontacije između Izraela i radikalnih šiita u Libanu“, piše izraelski stručnjak za odbrambena pitanja Ron Ben-Jišaj u jednom eseju za portal i24njuz.

Isto važi i za Iran: s jedne strane, zbog svojih tijesnih odnosa sa Rusijom i potpisivanja nuklearnog sporazuma, ta zemlja je povećala svoj politički gabarit. A zahvaljujući ruskim vojnim punktovima bi sada mogla da se još više primakne neprijateljskom Izraelu. S druge strane, Rusija bi mogla i da obuzda strateške aspiracije Teherana.

Vodeća uloga Rusije

Netanjahu je, kako smatra Ben-Jišaj, u Moskvu odletio možda i zbog toga što Rusija želi da preuzme vodeću ulogu u zbivanjima u Siriji. SAD do sada nisu nanijele mnogo gubitaka toj terorističkoj organizaciji. Prije nekoliko dana je američki ministar odbrane Ešton Karter predložio svom ruskom kolegi Sergeju Šojguu da koordiniše američke vazdušne napade na IS.

Arapski list Al hajat smatra da SAD zapravo ne žele da predvode borbu protiv IS. „Američki predsjednik mozga o tome da li zaista treba da bude uvučen u sirijsku krizu. On to već godinama pokušava da izbjegne. Zato je sasvim moguće da će podržavati rusku borbu protiv IS – dokle god Putin od SAD ne bude tražio da uvaže i njegovu alijansu sa Asadom“. Za Obamu to znači da će povremeno morati da zažmuri na oba oka.

Pomenuti list piše da zbog preuzimanja vodeće uloge u Siriji raste politički prestiž Rusije. „Putin“, piše tako izraelski stručnjak Ben-Jišaj, „razgovara sa svima, i svi razgovaraju sa njim – bar kada se radi o Bliskom istoku“. Autor teksta nagovještava da tako nešto Obama za sebe ne bi mogao da kaže.

S obzirom na nestabilan i nepredvidljiv razvoj odnosa snaga u regionu, u interesu Netanjahua je da održava dobre odnose sa Putinom. Ako Rusiji zaista uspije da potisne ili čak uništi velike dijelove IS, vojne akcije će zamijeniti dugoročnim političkim angažovanjem. Pri tome će morati da utiče na Iran i Hezbolah da promijene odnos prema Izraelu. Netanjahu je sigurno i o tome razgovarao sa Putinom.