Rumuni se masovno iseljavaju
10. august 2019
Prije tačno godinu dana, 10. avgusta 2018., desetine hiljada Rumuna se iz inostranstva vratilo u domovinu kako bi sudjelovali na masovnim demonstracijama rumunskog civilnog društva protiv zloupotrebe položaja i korupcije u vladi i administraciji. Policija i žandarmerija nasilno su razbili demonstracije u Bukureštu, pri čemu su na mirne sudionike protesta neselektivno nasrtali suzavcem i palicama.
Ove subote će se mnogi Rumuni u Bukureštu okupiti na ulicama u znak sjećanja na nasilno gušenje demonstracija prije godinu dana. Camelia i Laurenţiu neće biti tamo. Njih dvoje su se prije godinu preselili u Njemačku, gdje pokušavaju organizirati sopstveni život.
Otići iz domovine - ali kakao?
"Neko nas tamo gore mora voljeti - nismo mogli naći bolju zemlju od Njemačke", kaže Camelia. Ova 46-godišnja bivša zaposlenica velike rumunske medijske kuće sramežljivo se smiješi. Ona i njen suprug Laurenţiu, 48-godišnji kamerman, nisu ni razmišljali o Njemačkoj kada su u avgustu prošle godine odlučili da, zajedno sa dva maloljetna sina, žele napustiti domovinu.
Oni su u Rumuniji imali sopspveni biznis sa kratkoročnim iznajmljivanjem nekretnina turistima i dobro im je išlo. "Ali tada su došli bogati stranci koji su pokupovali desetine stanova i upropastili cijene", žali se Camelia. Ubrzo potom je ova porodica zarađivala premalo, izgledi za stalno zaposlenje bili su loši. "Ili su nam govorili da smo prestari za posao ili da smo previše kvalificirani", sjeća se ona.
Tada je došao avgust 2018. kao novi vrhunac društvenog i političkog preokreta i odluka je donesena: željeli su okušati sreću u inostranstvu. Njihovi prijatelji već su emigrirali u Grčku i na Kreti su našli novi dom. Dobro plaćen posao negdje na moru - to je moralo biti to. Ali ništa od tog njihovog sna se nije dogodilo. Na grčkom otoku pak nije bilo dovoljno dobrih poslova, a i stanova sa plativim i pristupačnim kirijama bilo je malo.
A onda je iznenada uslijedio poziv iz Njemačke. Jedna njihova dobra prijateljica imala je ponudu za posao. "Do tada nikada nismo bili u Njemačkoj, nismo poznavali jezik. Uvijek se govorilo da su Nijemci previše uštogljeni", kaže Laurenţiu. Potom su prodali svoj automobil da bi imali nešto novca za novi početak.
Alarmantne statistike
Prema podacima Saveznog ureda za statistiku Njemačke, početkom 2019. je u Njemačkoj živjelo oko 700.000 osoba porijeklom iz Rumunije. U Italiji i Španiji broj Rumuna koji tamo žive i rade je prelazi milion. Prema OECD-u, Rumunija je u statistici o migraciji porodica jedna od vodećih zemalja unutar EU.
Rumunske vlasti procjenjuju da je oko četiri miliona Rumuna emigriralo, što je oko 20 posto ukupnog stanovništva. U ljetnim mjesecima ta brojka, usljed odlaska sezonskih radnika na gradilišta i poljoprivredna dobra, dostiže pet miliona.
Gabriela Mirescu, politologinja iz Rumunije, živi u Švajcarskoj. Ona pravi razliku između dvije generacije rumunskih iseljenika od političkog preokreta prije 30 godina. "Početkom 1990-ih, rumunski ljekar je na Zapadu često morao početi kao vozač taksija i godinama čekati na priznavanje svoje diplome", kaže ona. "Danas ljekari dolaze s ugovorom u džepu i direktno odlaze na svoje radno mjesto."
Za Mirescuovu je to velika razlika, da li se neko mora boriti da bi postao dio društva ili se može brzo i bez kompleksa integrirati u novo okruženje. Ono što je jedinstveno za obje generacije je to da održavaju kontakt sa starom domovinom. Oni ne samo svakog mjeseca novac svojim porodicama, nego i kod mnogih postoji interes za politička zbivanja u Rumuniji.
I kod Camelie i Laurenţiua ju također to tako. S jedne strane, sretni su što su uspjeli urediti svoj život. "To nam je trebalo. U Rumuniji je sve bilo prilično haotično, stil života je posve drugačiji”, kaže Camelia. Njen suprug ima dobro plaćen posao pri velikoj međunarodnoj online trgovini, a ona može paziti na njihove sinove. A na Kreti je ova porodica provela ljetni odmor.