Romi u Banjaluci: "“Eto im kuća, ne mogu se zidovi jesti”

Svake godine je sve gore, posla sve manje, pomoć slabija a život skupli, kažu Romi iz banjalučkog naselja Veseli brijeg. Ako ništa drugo, bar im je ova zima izašla u susret, jer je više ličila na proljeće, temperatute su rijetko padale ispod nule, što im je, ističu, veliko olakšanje. Grijanje im predstavlja ogroman problem jer nijedna od romskih porodica ne može priuštiti potreban ogrev za zimske mjesece.

Svake godine sve gore i gore

Ostali problemi isti su tokom cijele godine, kaže Meho Šarić. Iako nikada nije bilo lako, ističe da je do prje nekliko godina ipak bilo bolje. Preživljavao je i nije gladovao.
“Ranije sam kupio željezo, imao konja pa sam uspijevao da se prehranim od toga. Imao sam bar šta da jedem. Sada ne smijemo ovdje držati konje jer su se u blizini izgradile kuće, naseljeno je pa nam zakon brani“.

Od države ne prima nikakvu pomoć, iako je sposoban da radi fizičke poslove, još uvijek nije uspio pronaći nikakav posao. Meho je sedam godina žiovio u Hrvatskoj, trebalo je da se odseli u Ameriku kod sestre ali je odlučio da se vrati u Banjaluku. Kaže da mu je to bila velika greška. „Ni sam ne znam od čega živim. Ovo je užas, niko nas ne vidi. Sutra bih potisao da ostavim kuću ovoj državi a da me isele odavde. Svugdje je bolje nego ovdje“.

Bosna i Hercegovina pridružila se 2008. godine zemljama jugoistčne i centralne Evrope, okupljenim u “Dekadi uključenja Roma 2005- 2015”. Dekada predstavlja političku obavezu zemalja da na nacionalnom nivou provedu programe i reforme u cilju unapređenja položaja Roma. Krov nad glavom Meho ima zahvaljujući holandskoj donaciji, uz pomoć koje je prije desetak godina izgrađeno nekoliko kuća za romske porodice u Banjaluci.

Račune niko ne plaća

„Od kako sam se uselio nisam platio struju. Imam sedam hiljada maraka duga. Nemam od čega plaćati račune a i ne možeš jesti zidove, džaba ti kuća“, žali se Meho. Živi s četvoro braće i sestara od kojih niko nema posao niti bilo kakva primanja. Sestre u Švedskoj i Americi im pomažu, pošalju nešto novca svaki mjesec. „Ja sam im rekao kada su mi dogradili kuću da taj novac uplate za struju i vodu, jer znam da ne mogu sam. Rekli su mi da to ne može tako i dozidali još dvije sobe“.

Dobar dio mlađih pripadnika romske populacije na Veselom brijegu nema srednjoškolsko obrazovanje. Samo dva momka su zaposlena, kaže Meho. Ostali se, kako dodaje, snalaze i samo povremeno nešto zarade. Jedan od dvojice zaposlenih u ovom romskom naselju je Hašim Bajrić. Radi već dvije godine na autopraonici.
„Ovi momci ovdje neće da rade. Mogu pričati šta hoće, ali tako je. Vodio sam njih četvoricu kod svog poslodavca, bio je spreman da ih zaposli ali oni su odmah odustali“, tvrdi Hašim.

Posla ima za one koji hoće da rade?

Njegovo mišljenje je da Romi, pogotovo muškarci imaju priliku da rade ako žele.
„Ne znam od čega oni žive. Djeca ih izdržavaju, jer oni koji imaju djecu a nezaposleni su, imaju socijalnu pomoć. Tako da za petoro djece npr. imaju veća primanja nego ja koji sam zaposlen“.

Hašimu ugovor na autopraonici ističe u martu, ali ga vjerovatno neće produžavati jer mu je zdravlje narušeno. Imao je velikih problema s bubrezima zbog čega je ove zime dvadeset dana ležao u bolnici. Vjeruje da će naći drugi posao, samo da nije cijeli dan u vodi.

Oženjen je i ima dvoje djece. Sa svojom porodicom živi u jednosobnom stanu u tzv. Romskoj kući koja je izgrađena prije nekoliko godina za Rome koji nisu stambeno zbrinuti. „Stan je malen ali imamo krov nad glavom. S jednom platom od 420 maraka zaista nije lako“, kaže Hašimova supruga Branka koja nije Romkinja. Dodaje da im komšije dosta pomažu, dobili su tri metra drva što im je mnogo značilo ove zime. Kaže da će čim mlađa kćerka malo poraste, tražiti posao.

Romi na Veselom brijegu tvrde da nikad nisu bili u gorem položaju, da borba za osnovne životne potrebe postaje sve teža. Ono što jeste poboljšano je stambeno zbrinjavanje i obrazovanje ove populacije. U Banjaluci su, prema podacima Udrusuženja Roma “Veseli brijeg” sva romska djeca upisana u osnovnu školu, petnaest u srednju, a šestoro ih studira.

Autorka: Aleksandra Slavnić
Odg. urednica: Jasmina Rose