Restitucija: Raste pritisak na London

Bio je to krvavi pohod britanskih vojnika 1897. godine na kraljevsku palaču u Kraljevini Benin – koja se nalazi u današnjoj Nigeriji. Osvajači su ukrali hiljade umjetnički izrađenih skulptura od bjelokosti, mjedi i bronce. Pokupljena djela prodavali su širom Europe. Čak i danas, beninske bronce - svi dokazi drevne i moćne civilizacije - razasute su širem svijeta u muzejima i privatnim zbirkama.

Je li Europa ozbiljna oko dekolonizacije svojih muzeja? Ako je tako, zašto je tako teško vratiti afričku kulturnu baštinu koja je opljačkana tokom kolonijalne ere? "Beninske bronce ovdje su kamen kušnje", rekla je povjesničarka iz Göttingena Rebekka Habermas za DW. "Rasprava o restituciji je o ponovnom vrednovanju europske povijesti", kaže ona.

Osobito Britanski muzej, koji čuva lavovski dio umjetničkog blaga iz Benina s oko 900 primjeraka, do sada je odbijao svaki zahtjev za povrat. To se ne odnosi samo na beninske bronce.

Britansko ne je iritantno

I u sporu oko Partenonskog friza u Ateni, London se uporno poziva i na čisto britanski zakon, "National Heritage Act", prema kojem su ti predmeti nacionalna kulturna baština i stoga ne smiju napuštati zemlju. Ovo je pozicija za koju se ima malo razumijevanja izvan Kraljevstva. 

Zapravo, britansko se stajalište ne čini baš suvremenim - sa stajališta stručnjakinje za restituciju Habermas, to je tek "rezervna pozicija". "Zakoni su tu da ih možete mijenjati”, kaže ovaj povjesničarka. Za razliku od primjerice Francuske, Španjolske, Njemačke ili Nizozemske, Britanci se još nisu pomirili sa svojom kolonijalnom prošlošću. "Britanski identitet još uvijek se u velikoj mjeri temelji na Carstvu", kaže povjesničarka. "To je izuzetno iritantno, pogotovo kada ste Nijemac i imate pomalo narušen odnos s vlastitom prošlošću." 

Zašto je toliko važno vratiti ukradena kulturna dobra? "Jednostavno nema moralnog opravdanja za konfiskaciju afričkih artefakata u zapadnim muzejima", rekao je kamerunski filozof Achille Mbembe 2021. To će doduše, kako on kaže, trajati koliko treba da traje, ali kretanje se ne može zaustaviti." "Simboličan kraj kolonijalnog razdoblja” i Rebekka Habermas smatra nužnim – i to za bivša kolonijalna carstva kao i za nekadašnja kolonizirana područja. "Uostalom, ti odnosi i dalje žive na gospodarskoj i kulturnoj razini", kaže ona.

Sve prisutnija rasprava

Zapravo, rasprava o restituciji datira još iz 1960-ih, kada su prve afričke države postale neovisne nakon Drugog svjetskog rata. Međutim, dugo vremena zahtjevi za povratak iz Benina upućeni Britanskom muzeju i Francuskoj nisu bili uzaludni. Tema je konačno dobila novi zamah 2017. godine. Pokrenuo ga je francuski predsjednik Emmanuel Macron, koji je u govoru u Burkini Faso obećao trajni povratak artefakata iz subsaharske Afrike. 

Od tada se rasprava ubrzala – u Njemačkoj, primjerice, tokom planiranja Humboldtovog foruma u Berlinu, u Belgiji oko otvaranja Afričkog muzeja u Terveurenu, ali i u Nizozemskoj, Švicarskoj i Španjolskoj. Ono što je zapanjujuće: zemlje istočne Europe su se podjenako slabo pridržavale pravila kao i najveća svjetska kolonijalna sila, Velika Britanija.

Njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock i državna ministrica kulture Claudia Roth stoga su željele da se povratak 20 beninskih brončanih komada u Nigeriju prije nekoliko sedmica shvati kao "prekretnica u međunarodnoj kulturnoj politici". Artefakti su dugo bili dio zbirki muzeja u Berlinu, Hamburgu, Kölnu, Stuttgartu i Dresdenu/Leipzigu. Povratak, prema riječima Baerbocku, pokazuje "spremnost za kritičku procjenu vlastitih postupaka" s "otvorenim uhom za brige onih koji su bili žrtve kolonijalnih zločina".

Zahtjev Nigerije za povratakom dugo je ignoriran. Ovo je sada prvi korak. U Velikoj Britaniji se na njemački pristup vjerojatno kritički gledalo, jer rasprava o restituciji skoro da ne napreduje. Britanski muzej, koji vodi njemački povjesničar umjetnosti Hartwig Fischer, naveo je u saopćenju: "Muzej u potpunosti priznaje razaranje i pljačku koju je u Beninu izazvala britanska vojna ekspedicija 1897., a okolnosti nabave beninskih predmeta objašnjeni su na galerijskim pločama i na web stranicama muzeja." Ipak, povjesničarka Rebekka Habermas, za koju je to priznanje nedovoljno, je sigurna: "Pritisak na British Museum je sada sigurno znatno porastao!"

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu