Rat protiv jednog načina života

Valentina Matvijenko, predsjednica Savjeta federacije Gornjeg doma parlamenta Rusije, je prilikom posjete Sarajevu spomenula „građanski rat“. Za uši mnogih Bošnjaka to je nepristojno izvrtanje činjenica, pošto smatraju da je od 1992. do 1995. na BiH izvršena agresija. A za uši mnogih Srba izraz „građanski rat“ jeste samo potvrda njihovog već poodavno učvršćenog stava. 

Međutim, ovakva polarizacije ide na štetu svih ljudi koji svoju etničku pripadnost ne shvataju kao primarnu odrednicu, upozorava Nerzuk Ćurak, profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu: „Dok god postoje ljudi na svim stranama u BiH koji misle drugačije od dominirajućih ideologija i narativa nisam sklon ovim bipolarnim formacijama Srbi-Bošnjaci, Bošnjaci-Hrvati itd. Naprosto, volio bih da postepeno izađemo iz kolektivističkog diskursa.“

Ugao posmatranja koji zastupa profesor Ćurak sigurno jeste manjinski u odnosu na vladajuće ideologije u kojima je pripadnost kolektivu prva, a često i jedina odrednica pojedinaca. To po profesuru Ćurku ne znači da ne postoji značajan dio građana BiH koji nisu saglasni sa nametnutim obrascima.

„Debata o agresiji i građanskom ratuje u BiH faktički prisutna sve od rata pa do danas i to na jedan ostrašćen način, pa su naučni kriterijumi potpuno pometeni od strane političkih ideologija. Mnogi ljudi se zapravo čuvaju da daju relevantan iskaz o onome što se doista zbivalo“, kaže on za DW.

I građanski i agresija

Tako je predstavnica ruskog Parlamenta zatekla pripremljen teren za obnavljanje uzajamno potirućih stavova. No, diskurs koji se do beskonačnosti ponavlja kao mantra nije plodotvoran. Nerzuk Ćurak, inače autor zapaženih knjiga koje pokušavaju promišljati mogućnost Bosne i Hercegovine kao zajednice slobodnih građana, nudi formulaciju koja je, kako kaže, inkluzivna: „Smatram da je najbolja formulacija koja potpuno pokriva ono što se dešavalo – rat protiv BiH. Mislim da je to sintagma koja subsumira sve različite nominacije rata.“

Ćurak dodaje da ova formulacija uključuje i agresiju koja je po njemu neosporno utvrđena u procesima pred Haškim sudom ali je spomenuta i u jednoj rezoluciji Ujedinjenih nacija. „Nema sumnje da je pored toga u Bosni i Hercegovini bio i građanski rat. Agresija je pokazala talenat da se pretvori u građanski rat. Pored neospornog spoljnog momenta imali smo i oružana sučeljavanja ljudi koji su bili dojučerašnje komšije i prijatelji.“

Ova teza podsjeća na smjelu formulaciju koju je u razgovoru za DW prije više od jedne decenije upotrebio bivši zastupnik u Saboru i ugledni splitski intelektualac doktor Nikola Visković kada je rekao da se u Hrvatskoj zbio „građanski rat sa elementima agresije“.

On je svoju tezu koja je i tada bila u oštroj suprotnosti sa dominantnim državnim narativom o isključivoj srpskoj agresiji potkrijepio primjerima brojnih sukoba grupa s početka rata koje su u biti bile formacije naoružanih civila. A oni su, za razliku od većine racionalnih profesionalnih vojnika, često izuzetno brutalni.

U Bosni i Hercegovini je rat bio još kompleksniji nego u Hrvatskoj. 

Borba ideologija

„Moje insistiranje na ovoj formulaciji 'Rat protiv Bosne i Hercegovine' je najviše iz jedne kulturološke potrebe da naglasim nešto što se, rekao bih, najviše zaboravlja, naime, da je vođen rat do ukidanja jednog načina života – sa namjerom da se jedan način života otpremi u istoriju te da krajnje etnički oblici života zagospodare Bosnom i Hercegovinom. To je u velikoj mjeri i uspjelo. Zato mislim da ova formulacija 'Rat protiv Bosne i Hercegovine' u objektivnoj ravni miri ideologijske suprotnosti 'agresija' ili 'građanski rat', jer zaista smo imali sve.“

Nerzuk Ćurak smatra da akteri takvog rata protiv BiH nisu bili samo predatori zagrebačkog i beogradskog režima već i oni unutarbosanski akteri koji su pristavši na samu ideju etničke teritorijalizacije time takođe vodili neku vrstu rata protiv BiH.

Da podsjetimo, kako god ga vrjednovali ili imenovali, rat protiv Bosne i Hercegovine, agresija i/ili građanski rat je odnio ukupno do 105.000 života. Najviše su stradali Bošnjaci, ali je ubijen i značajan broj Srba i Hrvata. U podijeljenom društvu kolektivni narativi o ratu su fiksirani isključivo na sopstvenu ratnu traumu, iz koje se onda više od četvrt vijeka politički jednostrano generiše priča sa jakim nacionalnim nabojem.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android