220311 Rammstein

Otkako je 1994. godine osnovan istočnoberlinski bend Ramštajn“ (Rammstein) ne može da prođe godina, turneja ili album, a da se uvijek iznova ne priča o fenomenu „Ramštajn“. Da li su se bivši pankeri nazvali prema vojnoj bazi Ramštajn u kojoj se dogodila avionska nesreća? Da li se u videu „Stripped“ poigravaju sa estetikom nacističke Njemačke jer su oni neonacisti?

„Ne volimo kopije. Hoćemo da budemo originalni. Ima jedna tako lijepa indijanska izreka: ’Kada pođeš tuđim stopama, ne ostavljaš tragove’“, kaže Paul Landers, gitarista „Ramštajna“. On i njegov bend ostavili su tragove. Kao najpoznatiji predstavnik „Nove njemačke žestine“ (Neuen Deutschen Härte), mješavine elektronske muzike i hevi metala, „Ramštajn“ je tokom godina postao njemački muzički izvozni proizvod broj jedan. Više od 15 miliona prodatih albuma širom svijeta, više od 300 međunarodnih nagrada.

A nevolja zbog njihovih nastupa i tekstova imali su još na početku. „Uvijek smo činili tako kao da je Njemačka jedna potpuno normalna zemlja, kao svaka druga zemlja, kao Mađarska. Ali nije. I morali smo to da prihvatimo. Bio je rat, bilo je to vrijeme o kojem se nije govorilo. I bavimo se time u nedogled“, sjeća se Paul Landers.

„Oni žele da moje srce bude na desnoj strani,

ali kad sam pogledao sam, otkrio sam – ono kuca lijevo…“ *

Bomba od šest komponenata

„Ramštajn“ je postao poznat široj publici filmom Dejvida Linča „Izgubljeni autoput“ (Lost Highway). U potrazi za rediteljem za njihov prvi video-spot, članovi benda poslali su svoj prvi album svim filmskim stvaraocima koje su znali iz bioskopa. Linč nije režirao njihov spot, ali je zato pjesma „Udaj se za mene“ (Heirate mich) propraćena scenom nasilnog seksa.

Onaj ko u tekstovima traži provokativne sadržaje, taj će ih i naći: ubistvo majke, incest, sado-mazo alegorije, krv i trulež… Ali tu je i teška, i na morbidan način lijepa romantika.

Muzičari od osnivanja odbijaju da govore o svom umjetničkom konceptu, ali nema albuma bez negativnog odjeka u medijima: to su silovateljske fantazije, veličaju nasilje... Ali „Ramštajn“ ostaje „Ramštajn“. Umjesto da popuste pritisku medija, nastavljaju sa urnebesom. Paul Landers kaže da drugačije ne ide: „Većina ideja je najčešće provokativna. Mi smo bomba od šest komponenata. Pojedinačne komponente su još i u redu, ali kada se spoje, dolazi do hemijske reakcije i tada se sve dešava.“

Ljudožderi, Leni Rifenštal pa porno film…

„Ramštajn“ je najpopularniji njemački bend u inostranstvu. Japanci pjevaju njihove tekstove na njemačkom od riječi do riječi, stadioni u Latinskoj Americi su prepuni, a Amerikanci vole njihov „Rammsteen“. Skoro da nijedna nagrada „Gremi“ nije prošla bez nominacije. Ali bend je naučio lekciju sa njemačkim medijima. Članovi skoro da više i ne daju intervjue. Pjevač Til Lindeman potpuno odbija da razgovara sa njemačkim novinarima.

Posljednji album „Ljubav je tu za sve nas“ (Liebe ist für alle da) izdat je 2009. i tada se ponovo desio šok. Poslije ljudoždera Armina Majvesa i estetike filma „Olimpija“ Leni Rifenštal, na programu je bio porno. Zajedno sa kultnim rediteljem Jonasom Akerlundom bend je snimio singl „Pussy“, pornografski film u jednom berlinskom klubu. Prosta, naivna provokacija? Paul Landers kaže: „Nemam nikakvu lukavu teoriju o tome zašto smo od pornića napravili video. To smo učinili iz gluposti. Ali kako to zvuči u intervjuu? Mi smo dovoljno glupi da to učinimo.“

Na crnoj listi

Njemački Savezni zavod za ispitivanje medijskih sadržaja koji ugrožavaju mlade stavio je posljednji album „Ramštajna“ na crnu listu. Bivša ministarka za porodicu Ursula fon der Lajen lično je predala tužbu. Sadistička fantazija „Nanosim ti bol“ (Ich tu dir weh) i nekoliko slika na omotu su ih uznemirili. Još od 1987. nikada nije bio kompletan album nekog benda stavljen na crnu listu, ali čitav taj postupak samo je donio reklamu berlinskom bendu. Svjetska turneja koja je uslijedila bila je rasprodata, a vrhunac je bio koncert u njujorškom Medison skver gardenu, kada je za samo pola sata prodato svih 12.000 karata.

Autori: Uli Žoze Anders / Ivana Ivanović

Odgovorna urednica: Marina Martinović

* Dio iz pjesme „Links Zwo Drei Vier“ sa albuma „Mutter“