Putinovo staro vino u novim bačvama

Za onog koji voli Rusiju i Ruse redoviti godišnji govori o položaju nacije predsjednika Vladimira Putina već godinama su pravi užitak za uši - tako je bilo i ovog puta. On umije riječima ugodnim uhu stvoriti sliku jedne dobre, jake i jedinstvene Rusije koja svojim građanima omogućuje slobodni gospodarski razvoj, koja se brine o siromašnima i slabima i koja uspijeva učiniti potrebne planirane korake kako bi modernizirala industriju zemlje. Kada najavljuje birokratska rasterećenja za male poduzetnike, poreznu amnestiju, nisku inflaciju, investicije u infrastrukturu i programe stipendije za studente, Putin djeluje poput nekog dobronamjernog cara. Popis njegovih planiranih dobročinstva je i ovoga puta, kako se moglo čuti u njegovom govoru, vrlo dugačak.

Njegove su riječi bile relativno blage i kada je govorio o inozemstvu; o krizi u Ukrajni kao i o velikim razlikama u mišljenju između njega i SAD-a i Europske unije. U svom govoru, on je ponovno iznio, u Rusiji u međuvremenu već kanonizirano, stajalište po pitanju Krima i krize u Ukrajini. No, njegov govor nije bio upućen ni protiv Zapada a niti protiv Ukrajine. Naprotiv, Putin je naglasio kako Ukrajina ima pravo na samostalni razvoj te da Rusija želi ostati otvorena prema suradnji s inozemstvom - posebno na gospodarskom planu. Drugim riječima, i ovdje se prikazao kao dobronamjerni car.

Važna su djela a ne riječi

No, Putinove lijepe riječi o današnjoj i budućoj Rusiji nisu ništa novo. On već godinama obećava liberalno-tehničke reforme i investicije u modernizaciju industrije Rusije. U svojoj posljednjoj izbornoj kampanji, 2012. godine, on je čak najavio i stvaranje 25 milijuna visokoproduktivnih radnih mjesta do 2020. godine. No, vidljivih rezultata nema. Državne investicije su često nestajale u korupciji i loše vođenom gospodarstvu. Putin doduše već godinama najavljuje kako će državni organi stoga pojačati kontrolu i oštrinu, no zanimljivo je da se izraz "pravna država" u njegovom aktualnom govoru nije mogao čuti čak niti jedan jedini put.

Ništa novo se nije moglo čuti niti o Putinovom cilju da ruski kapital koji se nalazi u inozemstvu, prije svega u poreznim oazama, vrati u domovinu. No, zato je obećao poreznu amnestiju. On se vrlo snažno po ovom pitanju izrazio još u svom redovitom godišnjem govoru 2012. godine. No, stvarnost ipak izgleda drugačije: ruski ministar financija je prije nekoliko dana izjavio kako količina iznosa kapitala iz Rusije u godini 2014. iznosi između 120 i 130 milijardi američkih dolara, što je u usporedbi s 2013. godinom, dvostruko više. Dakle, ne funkcionira niti pokušaj da rusko gospodarstvo modernizira putem vraćanja kapitala u zemlju - kad već nema inozemnih investitora.

Ista meta, isto odstojanje

Putinov redoviti godišnji govor se dakle usprkos velikim obećanjima, može svesti samo na ono - "dalje tako". To je bio govor političara koji smatra da se nalazi na pravom smjeru i pri tome ujedno pokušava na svoju stranu dobiti i elitu u svojoj zemlji. Je li to pravi recept za gospodarske, socijalne i političke izazove s kojima Rusija mora izaći na kraj, to je vrlo upitno.

Cijena nafte je posljednjih mjeseci snažno pala što je ostavilo jasne negativne posljedice na državne prihode, tečaj rublje te samim time i na platežnu sposobnost stanovništva. Sankcije Zapada, zbog ruske politike prema Ukrajini, samo su još više pojačale negativni učinak na rusko gospodarstvo. A kako će se u ovakvim uvjetima inflacija spustiti ispod četiri posto i istodobno se povećati bruto nacionalni dohodak iznad globalne prosječne vrijednosti - to je također zagonetka.

Putinov govor jasno pokazuje da se ruski političko-ekonomski model "izmorio". Zemlji i ljudima predstoje teška vremena. A to je gorko saznanje za sve one koji vole Rusiju i Ruse - usprkos Putinovim lijepim riječima.