"Putinova tajna trupa čeka na znak"

Deutsche Welle: Neki mediji u Njemačkoj u svezi s Vašom u petak objavljenom knjigom govore o "Putinovoj tajnoj vojsci". Kako se to može razumjeti - izravno ili neizravno?

Boris Reitschuster: Izravno, iako mi se riječ "vojska" ne sviđa. Jedna vojska je nešto veliko, a ovdje se ne radi o vojsci, već više o jednoj trupi. Prema procjenama tajnih službi, u međuvremenu ta trupa broji između 250 i 300 pripadnika. Te jedinice nastaju na osnovi škola za borilačke vještine u kojima se podučava takozvana "Sistema", jedna vrsta borilačkog sporta koja ima dosta dodirnih točaka s ruskim specijalnim jedinicama Speznas. Takve škole na Zapadu niču poput gljiva poslije kiše. Ali moram tu reći i da 99,99 posto onih koji treniraju u takvim školama nemaju nikakve veze s gerilskim skupinama. Ne smiju se svi staviti pod generalnu sumnju da su tajni ruski borci.

Ali, neke ipak vrbuju. Šalje ih se u Moskvu pod izlikom daljnjeg obrazovanja. Tamo se obučavaju prema metodama Speznasa. Obučava ih se ne samo u borbi prsa u prsa, već i kako koristiti bombe, vatreno oružje i sabotažu. Nakon toga se vraćaju u Njemačku i čekaju na naredbu iz Moskve. Neki od njih rade u policiji, neki u Bundeswehru. Kad je pokrajinski služba za zaštitu ustavnog poretka uhitila dvojicu takvih muškaraca, oni su rekli: "Mi smo ruski časnici i tražimo da se na određeni način ponašate prema nama."

Jesu li ti borci ruski ili njemački državljani?

Većina ih ima njemačko državljanstvo ili obje putovnice: njemačku i rusku. Većina ih govori ruski. Ovdje živi oko četiri milijuna ljudi iz bivšeg Sovjetskog Saveza. Većina njih su lojalni građani i to se mora naglasiti.

Ako ćemo stvari nazvati pravim imenom, onda možemo reći da se radi o 250 do 300 ruskih sabotera koji čekaju da kucne njihov čas, je li tako?

Da, točno. Kad sam ja to čuo kad sam vidio papire tajne službe, bio sam šokiran i nisam to odmah mogao vjerovati - sve dok nisam provjerio pomoću drugih izvora. Kad sam se time ozbiljno pozabavio, tada sam shvatio da to nije ništa novo, isto se događalo i za vrijeme DDR-a. Nije to nikakav novi Putinov izum, već nastavak starih KGB-ovih metoda. Što se tiče današnjih borbenih trupa, iako nema informacija o njihovim ulogama u konkretnim slučajevima, nije nimalo ugodno misliti o tome da bi se negdje mogla skrivati bomba. Što ako je kucnuo njezin čas?

1971. godine je sovjetski major Oleg Ljalin prešao na stranu Engleza. On je bio u KGB-u i uključen u jedan takav program. Velika Britanija je tada izbacila iz zemlje više od 100 suradnika KGB-a i sovjetske vojne obavještajne službe GRU. Zašto njemačke vlasti ne učine isto to? Jer, tajne službe imaju informacije koje su Vama pokazane...

Ponajprije, nije to bila nikakva njemačka tajna služba koja mi je pokazala te dokumente. Bila je to jedna zapadnoeuropska tajna služba u kojoj, uzgred, nisu bili zadovoljni time da su Nijemci te informacije dugo zapostavljali. Ovdje moram kazati da me uspostavljanje takvih "Putinovih trupa", treniranje boraca i djelovanje ruskih agenata u Njemačkoj, itd. manje iznenadilo od naivnosti i lakovjernosti Zapada. Imamo preslabo povijesno pamćenje. Zaboravili smo kako je to bilo za vrijeme Hladnog rata, kako je djelovao Sovjetski Savez, s kojim metodama. No, vremena Hladnog rata se vraćaju i takve opasnosti bi se trebale uzeti zaozbiljno.

Intervju vodio Efim Schuhmann.

Boris Reitschusters je njemački novinar i autor znanstveno popularne literature. Napisao je više knjiga o modernoj Rusiji. Bio je od 1999. do veljače 2015. šef moskovskog ureda časopisa Focus.