Pukotine u savršenom svijetu

Koeln, marta 2016. godine. Nakon jedne književne večeri sama idem do podzemne željeznice. Ulice su tamne, skoro neosvijetljene. No ipak pune ljudi. Unatoč tome provjeravam džepove na mom mantilu: Dodirujem mobitel. Biber-sprej nije tu. Ježim se od zime. Je li ovo samo kiša?

Odjednom su tu, misli o Novogodišnjoj noći. Onoj noći prije dobra dva mjeseca, koja je toliko mnogo toga promijenila, noći u kojoj su brojne žene seksualno uznemiravane, opsjedane, dodirivane. Državnom tužiteljstvu u Koelnu u međuvremenu je podnesena 471 prijava zbog seksualnog delikta.

Njemačka se dramatično promijenila

Do danas je prisutan šok zbog toga kod mnogih žena. Kod mene također. Do tada sam mislila da smo mi u Njemačkoj daleko od toga da pričamo o ženama kao o žrtvama. I da se možemo brinuti o tome kako da konačno postignemo potpunu ravnopravnost - onako kako sam to zahtijevala prošle godine.

Ipak u ovoj godini se Njemačka dramatično promijenila. Iznenada više ne gledamo na ratove i ratna područja u Siriji, Iraku, Afganistanu, Eriteriji i brojnim drugim mjestima ovog svijeta samo iz daljine - iako smo to dugo već činili sa empatijom, bijesom i bespomoćnošću. Ne, u međuvremenu su krize s brojnim ljudima, koji od njih bježe, došle k nama.

Time ne mislim samo na osumnjičene počinitelje iz Koelna, koji su navodno bili najvećim dijelom "muškarci sjevernoafričkog, odnosno arapskog porijekla". Ovaj opis je u Njemačkoj doveo do djelomice neizrecive debate o "arapskom muškarcu", o ilegalnim "ekonomskim migrantima" i brzim mogućnostima deportovanja "kriminalnih stranaca". Pri tome se nažalost često previđalo da je sasvim legitimno pitati koji položaj i vrijednost imaju žene u brojnim dijelovima svijeta - i kakvu sliku žene treba pružiti mladićima u Njemačkoj (ako se ona izvan obitelji uopće može pružiti).

Pukotine u zdravom svijetu

Govorim i o oko 350 000 žena koje su, prema navodima povjereništva za migracije, stige u Njemačku. Neke od njih su iskusile seksualno nasilje. Neke su sistematski od strane krijumčara mjesecima silovane i prodavane, druge zlostavljane od strane onih koji su s njima putovali. One k nama dolaze teško traumatizirane. I one također djelomice trpe nasilje u izbjegličkim centrima - kako od strane onih koji s njima stanuju, tako i od strane zaštitara.

Ovo je podjednako šokantno kao i Novogodišnja noć u Koelnu. Žene - potpuno svejedno kojeg porijekla - se moraju u Njemačkoj moći osjećati sigurno. U izbjegličkim centrima podjednako kao i na javnim mjestima. To se ne može postići samo prisustvom policije. Ne želim se u budućnosti osjećati sigurno samo u jednoj Gated Community, u kojoj na svakom uglu stoje zaštitari. Biti sama na ulici u večernjim satima je privilegija o kojoj žene od Johannesburga preko Delhija do Kaira samo mogu sanjati. Naš savršeni svijet sada je i u Njemačkoj dobio pukotine. Moramo ih zakrpiti.

Žene moraju biti akteri

Učiniti ćemo to tako što ćemo voditi debatu, zasnovanu na činjenicama, o tome kako će žene biti posmatrane u društvu - od strane njemačkih muškaraca i doseljenika. Pri tome je važno da na žene ne gledamo kao na žrtve, već kao na aktere koji mogu djelovati i koje život drže u svojim rukama. Tu spada i to da samoj sebi kažem sljedeće: "Molim te, ne budi histerična." Ako mi žene prestanemo samouvjereno i na potpuno samopodrazumijevajući način kasno noću koristiti podzemnu željeznicu, onda mi same smanjujemo kvalitet našeg života. Ja ne trebam biber-sprej u Koelnu.

Možda ću naredne godine opet moći pisati o ženama na poslu. Primjerice o onima koje su iz izbjegličkog logora uspjele stići u ured neke njemačke firme. To bi bilo lijepo.