Pseudo-izbori trebaju poniziti Asadove protivnike

Slobodni izbori garantiraju minimalnu razinu pravednosti: građani glasaju o tome ko treba zaustupati njihove interese. Izborni pobjednici na određeno vrijeme dođu na vlast. Gubitnici odlaze u opoziciju iz koje onda kontoliraju one koji vladaju i na taj način zastupaju interese onih, koji nisu uspjeli dobiti većinu.

"Izbori" koje sirijski predsjednik Bašar al Asad inscenira u svojoj zemlji nisu ni slobodni ni pošteni. Pored Asada na njima mogu učestvovati još samo dva kandidata a oba su odana vladi. Oba su marionete diktatora i svjetskoj javnosti trebaju predstaviti pluralizam koji u stvarnosti ne postoji. Izvjesno je da će Asad ponovo izaći kao "izborni pobjednik". Učešće stvarnih opozicionih kandidata od samog početka je bilo isključeno.

Užasavajuće okolnosti

Posebno užasavajuće su međutim okolnosti pod kojima Asad inscenira "izbore". U Siriji više od tri godine bukti rat. Više od 160.000 ljudi je stradalo, više od trećine stanovništva je u bijegu, mnoge gradske četvrti i dijelovi zemlje potpuno su devastirani.

Gradske četvrti se i dalje bombarduju, a ljudi masakriraju - uglavnom od strane Asadovog vazduhoplovstva i milicija, ali i od strane grupa bliskih Al Kaidi koje u oružanoj borbi protiv režima igraju sve dominantniju ulogu. Izbori se održavaju samo u oblastima koje kontrolira režim, na drugim mjestima se i dalje vodi rat. Održavanje pseudo-izbora usred krvavog konflikta i humanitarne katastrofe, predstavlja sarkazam i prezir prema ljudima koji skoro da ne mogu biti veći.

Upravo bi to mogao biti Asadov glavni motiv. On "izbore" ne koristi samo kao instrument kako bi obnovio svoju prividnu legitimnost i pred sirijskom stanovništvom glumio skori povratak u normalan život. On nakon niza važnih pobjeda svojih trupa i milicija, svojim protivnicima želi poslati podmukli signal poniženja. Poruka s tim u skladu glasi: "Ja sam pobjednik i ostajem predsjednik - vi ste gubitnici i ostaćete po strani." On time namjerno doljeva ulje na vatru i provocira izbijanje daljih nasilnih akcija od strane svojih protivnika.

Više straha nego bijesa

To da se Asad sve više nameće kao pobjednik se pored ruske i iranske podrške, može nažalost "zahvaliti" i zapadnoj poliitici. S obzirom na prijeteću američku vojnu intervenciju ,diktator je istina morao predati svoje hemijsko oružje. Ali, i dalje ga niko ne spriječava da dijelove sopstvenog stanovništva bombarduje konvencionalnim oružjem. Strah da bi u Siriji mogao nastati vakuum u vladajućim strukturama, u glavnim gradovima Zapada je veći od bijesa.