Prva misa ponoćka u Srebrenici

Vjernici župe Srca Isusova koja obuhvata područja opština Srebrenica, Bratunac i Zvornik, iako malobrojni, intenzivno su se pripremali za proslavu i radost Božića. „To je dan kada je nebo sišlo na zemlju", kako u svojoj propovjedi reče fra Joso Oršolić , upravitelj i župnik ove župe koji je nakon mnogo godina predvodio prvu misu ponoćku u Srebrenici.

„Prošle nedjelje sam ovdje rekao da u 30 godina koliko sam svećenik, ljepšeg i radosnijeg došašća dosad nisam imao", izjavio je fra Joso Oršolić za Deutsche Welle nakon mise. „Ne zbog toga što nisam doživljavao, došašće je i na drugim mjestima lijepo i radosno, već što sam vidjeo na licima ovih vjernika ovdje, pa i ljudi koji možda ne dolaze u crkvu, da  osjećaju malu promjenu ili osvježenje, da se nešto novo događa. I to mi je tako lijepo, izazovno i drago da ljudi doživljavaju da možemo jedni drugima biti izvor radosti, mira i pomirenja", kaže fra Oršolić.

„Ponoćka upravo u tome ima tajnu što se u toj noći slavi život. Svjetlost koja dolazi da spasi svijet. Krist koji dolazio u ovu našu tamu da rastjera tmine, da nas ohrabri da svaka ljudska dobrota, sve ono što činimo u ime božije, na slavu Bogu, ima svoju sadašnjost, a pogotovu budućnost, svoju vječnost i da je neuništiva. To treba i današnjem čovjeku kao što je trebalo i u ono vrijeme kada se Krist rodio treba i danas u tajni vjere ,a i u stvarnosti koja nam se događa jer jedno bez drugoga ne može", rekao je za DW fra Joso Oršolić.

Vjernici oduševljeni nakon prve ponoćke

Elza Vinkešević kaže da se osjeća kao da ima krila. „Mislim da je ovo najsvečaniji Božić koji Srebrenica pamti, divno je sve, presretna sam. Živim u Bratuncu ali rado dolazim ovdje da budem sa ovim dobrim ljudima jer tu nalazim duhovni mir", kaže Elza Vinkešević.

Ljubica Lončarević ističe da je ovim krajevima  više od pedeset godina i nešto ovakvo, kako ističe, do sada nije doživjela. „Cijeli Advent, a posebno ponoćka, prvi puta u Srebrenici, mislim da nikad do sad nije ovdje održana i ja sam presrećna. Imamo divnog svećenika koji nas okuplja i sve nas je više i to me raduje."

Ivan Milas je nastavnik geografije u penziji. Kao mladi prosvjetni radnik davno je iz Splita došao u Srebrenicu, radni vijek odradio u srebreničkim školama, oženio se i ostao živjeti u Srebrenici. O svojim osjećanjima poslije prve mise ponoćke u Srebrenici kaže: "Osjećam se zaista lijepo i srećan sam što nam je prvi put omogućena sveta misa ponoćka. Živim ovdje dugo godina i do sada ponoćka nije nikada obavljana i zaista mi je bila i čast prisustvovati ovako lijepoj misi, a bilo nas je i dosta vjernika koji to poštujemo i slavimo rođenje Sina Božijega Isusa Krista".

Katolkinja u 55-toj

Ana Marčeta je došla iz Skelana, udaljenih od Srebrenice oko 40 kilometara, da bi prvi put bila na svetoj misi ponoćki, ali prvi put ne samo zbog toga što se ponoćka ranije nije održavala u Srebrenici. Ana je donedavno mislila da je rođena u pravoslavnoj porodici. Njena priča je filmska: „Poslednjih nekoliko mjeseci redovno dolazim na svaku misu. Još uvijek sam malo zbunjena i pokušavam da razumijem neke stvari jer 55 godina nisam znala da mi je otac to što jeste. Katolik. Kršten u katoličkoj crkvi. Prije par mjeseci sam pronašla njegove dokumente po kojima je on odrastao u sirotištu, bez roditelja. Nikad nije o tome htio da priča i u našoj kući se nikad ništa nije slavilo".

Na naše pitanje kako se osjećala kada je to saznala, Ana kaže: „ Ne znam, bila sam pomalo izgubljena. Počela sam ovdje dolaziti da bih na neki način razumjela njega i shvatila sam, da je sve ono što nam je kao djeci govorio, prava istina. Kada sam ovdje na misi čini mi se ponekad da vidim njega kao malog dječaka da je tu sa svojom majkom, nekako mi se stvori ta slika", kazuje nam Ana i dodaje da ne zna kako bi sve proživljavala ove, za nju dramatične životne trenutke, da nema ogromnu podršku muža Zlatana koji je takođe dijete iz mješovitog braka.

Anin muž ,Zlatan Marčeta, dugogogodišnji predsjednik ribarskog društva kroz smijeh dodaje: „Meni odgovara ovo što se ona makar nakon 55 godina osjeća katolkinjom jer moja majka je Bošnjakinja, a otac Srbin i baš mi je drago da moji unučići mogu pričati kako imaju pravu bosansku krv pomiješanu iz sva tri naroda", završava priču Zlatan i prvi počinje pjesmu na božićnom veselju i gozbi koju su vjernici pripremili nakon prve ponoćke u Srebrenici kojom proslavljaju rođenje Isusa Hrista.