Protesti u Iranu su prekretnica
6. decembar 2019
Petnaestog novembra su cijene benzina u Iranu preko noći utrostručene. Poslije toga je došlo do protesta širom zemlje – najvažnijih u 40-godišnjoj istoriji Islamske republike. Farnzad Fasihi, novinar Njujork tajmsa porijeklom iz Irana, smatra da za posljednjih 25 godina, koliko izvještava o toj zemlji, nikada nije vidio „proteste koji su tako žestoki i tako rasprostranjeni", i dodaje: „To je ozbiljno – i zato je internet potpuno blokiran. Režim se boji."
Iako se u nekim medijskim izvještajima to drukčije predstavlja, prostesti su ostali „uglavnom mirni", no režim na njih odgovara nasiljem. Amnesti internešnal prenosi da je ubijeno više od 200 ljudi, uglavnom hicima iz vatrenog oružja, ali daje nagovještaje i da je stvaran broj žrtava veći. I stvarno se mora pretpostaviti da ima više stotina mrtvih.
Od početka nereda je, osim toga, ranjeno najmanje 2.000, a uhapšeno više od 7.000 ljudi. Organizacije za ljudska prava strahuju da bi uhapšeni mogli da budu mučeni ili ubijani. Sada se postupno, ponovo uspostavlja internet, i sve više video-snimaka o brutalnom gušenju protesta dospijeva u javnost. Postoje kredibilni izvještaji o helikopterima iz kojih se puca na demonstrante kao i o tenkovima i pucanju iz automatskih pištolja u petrohemijskom industrijskom gradu Mahdžaru koji i dalje nije kompletno povezan sa spoljnim svijetom.
Poslanik iz tog grada je u iranskom parlamentu rekao da je užasnut, uporedio je Islamsku republiku sa omraženim režimom šaha i optužio Rohanijevu vladu za tragediju, prije nego što su ga drugi poslanici silom odvukli sa govornice. Samo u Mahdžaru je bilo oko 130 mrtvih. Razmjere državnog nasilja su razgnjevile i zaprepastile mnoge u Iranu.
Nema povjerenja u obećanja režima
Protesti su počeli iako je vlada najavila da će od prihoda od povećanja cijene benzina profitirati oko 18 miliona domaćinstava tj. oko 60 miliona Iranaca. Protesti pokazuju duboko nepovjerenje ljudi kada je riječ o obećanjima vlade. Planirana raspodjela uopšte ne omogućava da se popravi situacija 60 miliona Iranaca, a i njeno konkretno sprovođenje je nejasno. Stručnjaci smatraju da bi u najboljem slučaju time moglo da se okoristi oko 20 miliona Iranaca. Pri tome izdaci za benzin predstavljaju jedan od najvećih rashoda za porodice sa malim primanjima. A povećanje cijene benzina stvara efekat padanja domina – kao posljedica se može očekivati poskupljenje mnogih drugih vrsta robe.
Tako se još pojačao ekonomski pritisak na građane koji usred velike stope nezaposlenosti, uz male plate, veliku inflaciju i pad vrijednosti valute ionako već dugo postoji. S druge strane, loša uprava i korupcija se nastavljaju. Osim toga, ekonomska kriza se pojačala poslije novih sankcija SAD, a zbog toga su mnogi Iranci osiromašili. Priliv stranih investicija je blokiran. No, problemi su uglavnom nastali kod kuće i zbog toga većina Iranaca za bijedu krivi svoju vladu.
Rupe u državnoj kasi
Iza povećanja cijene benzine se vjerovatno krije nedostatak novca u državnoj kasi, zbog kojeg su postale neizvjesne isplate plata državnim službenicima i posebno članovima snaga bezbjednosti. Tome je doprinijelo i značajno smanjenje izvoza nafte – što je takođe posljedica sankcija SAD. No, takva kriza bi mogla da se ublaži kada bi veliki privredni konglomerati takozvanih vjerskih fondacija, revolucionarne garde i najvišeg vođe konačno bili oporezovani.
Umjesto toga, vlada je odlučila da sprovodi mjere štednje koje će najteže pogoditi građane koji su tokom proteklih godina ionako mnogo osiromašili. Predsjednik Hasan Rohani, predsjednik parlamenta Ali Laridžani i ministar pravde Ebrahim Raisi, dogovorili su se o povećanju cijena, a njega je odobrio i najviši vjerski vođa Ali Hamenei. Bez njegove saglasnosti ta mjera ne bi mogla da se sprovede. Osim toga, on je demonstrante okarakterisao kao razbijače i huligane koji djeluju u ime neprijatelja Irana. Poslije toga je protest krvavo gušen, a internet je u čitavoj zemlji – isključen.
U predvečerje povećanja cijena, Najviši nacionalni savjet za bezbjednost je propisao iranskim medijima kako da pišu o mogućim protestima. Ali, vlasti su bile iznenađene tolikim gnjevom. A njihova reakcija je bila besprimjerna po brutalnosti.
Režim gubi legitimitet
Novembarski protesti su u osnovi samo nastavak protesta iz decembra 2017. i januara 2018. I tada su demonstrirali uglavnom donji slojevi stanovništva i mladi ljudi bez perspektive, i tada su protesti isto tako krvavo ugušeni za oko nedjelju dana. I tada je do eksplozije dovela kombinacija ekonomskih i političkih faktora. No, ovaj put se broj demonstranata upetostručio – čak i prema zvaničnim procjenama koje su obično vrlo škrte – onda ih je bilo 42.000 a sada – 200.000. Tako ovi protesti i nasilna reakcija države predstavljaju prekretnicu i to na više načina.
Slika režimskog neprijatelja je pojačana. Ovakvom, dosad u istoriji neviđenom, primjenom nasilja, država je dovela do krize legitimacije Islamske republike.
Sljedeći neredi – pitanje vremena
Svi faktori koji su doveli do protesta 2017/18. i sada u novembru 2019, i dalje postoje: to je kombinacija loše vođene privrede i politike, za koju je odgovoran režim. I sada je samo pianje vremena kada će doći do sljedećih protesta. Pošto vlada nije spremna da zadovolji osnovne potrebe ljudi u državi, i pokazuje da je nesposobna da sprovede reforme, u Iranu se i ubuduće mogu očekivati turbulencije i nestabilnost. Pri tome je odlučujuće, kao što je to rekao renomirani socioistoričar Turadž Atabaki, to što Islamska republika ekonomske proteste stalno vidi kao prijetnju za nacionalnu bezbjednost i u najboljem slučaju ih ignoriše.
Da bi bio sprečen dalji „masakr bez učešća javnosti", kako je francuski list Liberasion nazvao događaje u Iranu, moramo razmisliti o tome kako bi ubuduće pod takvim okolnostima moglo biti zagarantovano učešće javnosti. Jer, to je najbolji put da se Irancima pošalje signal da njihov sljedeći protest neće biti završen krvoprolićem.
Dr Ali Fatolah-Nedžat je gostujući naučnik Instituta Brukings u Dohi i saradnik univerzitetea u Berlinu te Centra za studije međunarodne saradnje i razvoja CECID kao i univerziteta u Briselu.