Privatni rat vlasnika „ružičaste“ televizije protiv Hrvatske

Vlasnik Pink televizije vraća zaposlene s odmora, priprema i skuplja materijale i priloge, i sprema se kako kaže za najbrutalniju bitku. Televizija, koja je tokom devedesetih širila ružičastu sliku svijeta dok je u okruženju bjesnio pravi i brutalni rat sa teškim posljedicama, sada se sprema za medijski rat protiv Hrvatske. Nakon promjena 2000. godine u Srbiji Željko Mitrović je postao jedan od najvećih promotera estradne i privredne saradnje Srbije i Hrvatske; međutim, nezadovoljan zbog nedavne pljenidbe njegove jahte, vrijedne deset miliona dolara od strane hrvatskih državnih organa, Mitrović je zauzeo ratoboran stav, i sada je naglo odlučio da je dosta popularisanja Hrvatske, i da mu je sada glavni motiv zaštita srpskog tržišta i srpskih potrošača.

„Niko ne može da izigrava Boga“

U svom medijskom ratu protiv Hrvatske Željko Mitrović, bar za sada, nije prekršio nikakav zakon, kaže za DW potpredsjednica Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS) Jelka Jovanović. Sa druge strane, takvim ponašanjem i izazivanjem se krše moralne norme, a Republička radiodifuzna agencija (RRA) bi morala da se izjasni da li se time krši i kodeks emitera. TV Pink jeste privatna televizija, ali to nije imovina na koju Mitrović ima beskonačno pravo, jer je riječ o nacionalnoj frekvenciji, upozorava Jelka Jovanović. Sve to je loše i za odnose Srbije i Hrvatske, a loše je i za samog Mitrovića, kaže potpredsjednica NUNS-a:

„Mislim da ipak niko ne može da izigrava Boga, u smislu da izvan svojih mogućnosti kreira i političku i svaku drugu scenu, mislim tu prije svega na odnose Srbije i Hrvatske. Što se tiče negativnog uticaja na medijsku scenu, ovdje se zaista postavlja osnovano pitanje sukobljavanja ličnih interesa i interesa šire zajednice. A interes šire zajednice je pravo na objektivno informisanje, i očigledno je da jedna medijska imperija u ovom slučaju može poslužiti kao ventil za zaštitu privatnih interesa.“

Mitrović ipak krši zakon?

Rade Veljanovski, profesor Fakulteta političkih nauka, i stručnjak koji je učestvovao u izradi medijskih zakona, ističe da je najava vlasnika Pinka kako će sa svojih programa skinuti reklame hrvatskih proizvoda i turizma zapravo kršenje zakona, bez obzira što je riječ privatnoj televiziji.

„To ne znači da za njega ne postoje nikakva pravila, i da on može da se diskriminatorno ponaša prema bilo kom potencijalnom oglašivaču. Postoji Zakon o oglašavanju, a i neki drugi, po kojima neko može da odbije neku reklamu samo ukoliko je ona nezakonita: ukoliko sadrži govor mržnje, ili neku poruku koja poziva na nasilje, i slično. Ali, ako je to solidno sročena reklamna poruka u vezi sa turizmom, ili bilo kojim drugim proizvodom, onda to niko ne može da odbije“, objašnjava Veljanovski.

Ne bi u ovom slučaju trebalo isključiti ni marketinšku pozadinu čitave gužve na relaciji Pink- Hrvatska, ocjenjuje Veljanovski, i da je ovo samo jedan marketinški potez, „jer svim medijima u posljednje vrijeme na bivšem jugoslovenskom prostoru ne cvjetaju ruže, tako da ne bih izuzeo situaciju u kojoj je potrebno malo pojačati interesovanje javnosti za sopstvenu medijsku kuću.“

Mitrović je „malo pukao“

Donekle sličnu ocjenu iznosi i Nino Raspudić, viši asistent na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. On tvrdi kako se zbog najavljenih poteza Željka Mitrovića niko u Hrvatskoj nije previše uzbudio.

„Prema onome što mogu da vidim, gospodin Mitrović je već duže vrijeme u teškim poslovnim i privatnim problemima, i čini mi se da je nakon incidenta sa jahtom čovjek, kako bi se kolokvijalno reklo, malo pukao. Mislim da stoga tome ne bi trebalo ni pridavati neku naročitu pažnju. Ne vjerujem da on stoga ima neki poseban pik na Hrvatsku. Da su mu u Slovačkoj naplatili kaznu za prebrzu vožnju vjerovatno bi pokrenuo anti-slovačku kampanju, ili da su na Tajlandu zaustavili jahtu, onda bi krenuo protiv Tajlanđana“, navodi Raspudić.

Raspudić smatra kako stav Pinka i Željka Mitrovića ne ugrožava pretjerano ni odnose Srbije i Hrvatske:

„Pink nije neki posebno važan i ozbiljan medij, niti 'opinion maker', nije to ni New York Times ni BBC. Radi se o jednoj televiziji koja promoviše žutilo i laku zabavu, i nema nikakvu političku težinu. Tako da mislim da je čitava stvar prenaduvana i da od ovoga niko neće imati ni štete ni koristi.“

Autor: Ivica Petrović, Beograd

Odgovorna urednica: Marina Martinović