Prijetnje smrću novinarima u Hrvatskoj

To je trebala bi biti jedna lijepa priča. Riječ je o televizijskoj reportaži o uspešnoj integraciji izbjeglog Nigerijca, koji vodi mali restoran sa afričkim specijalitetima u Zagrebu. On je dobio azil u Hrvatskoj i u toj zemlji pronašao je svoj novi dom. Ono što je uslijedilo umnogome je drugačije od očekivanog. Tek nekoliko sati po emitiranju reportaže na Javnom medijskom servisu HRT-u, njena autorka Maja Sever, anonimno, na društvenim mrežama, dobila je prijetnje smrću.

"Otvorila sam primljenu poruku, a onda sam pomislila kakvo je to ljudsko biće koje drugom prijeti da će ga ubiti. Bez dužeg dvoumljenja, odmah sam napravila screenshot i prijavila prijetnje policiji", kaže poznata hrvatska tv-novinarka. Autor te prijeteće poruke je osoba koja živi u Belgiji i deklarira se kao Hrvat. On je Maji Sever prijetio ubistvom zbog njenog promoviranja "multikulturalne politike". Također, ona je na najgori način vrijeđana  verbalno i to ne po prvi put. Ona se, uprkos svemu tome, ne plaši: "Svaku prijetnju ću objelodaniti, da se vidi sa kolikim pritiscima se mi novinari suočavamo u svakodnevnom životu - samo zato što radimo svoj posao. Želim ohrabriti svoje kolege da i oni tako postupe. Svako od nas treba uraditi nešto po tom pitanju, to je naša dužnost!"

Napadi sve brutalniji

Prijetnje novinarima oduvijek su postojale u Hrvatskoj. No, one su kroz socijalne mreže  postale uočljivije. I očigledno su sve brojnije i brutalnije. Prema podacima Udruženja novinara Hrvatske (HND), tokom 2017. godine registrirano je 12 ozbiljnih  pretnji (smrću) i  napada (fizičkih) na hrvatske novinare.

Jedna od žrtava je i Nataša Božić. U njenom televizijskom nedjeljnom pregledu na zagrebačkom N1, ona je početkom decembra u intervjuu zatražila da li bi hrvatska predsjednica  optuženom ratnom zločincu Slobodanu Praljku trebala oduzeti vojno odlikovanje. Bilo je to logično pitanje - koje, međutim, nije odgovaralo svima: "Bila sam zatečena i užasnuta količinom mržnje na društvenim mrežama u prvih sat-dva vremena nakon objavljivanja intervjua. U početku sam htjela ignorirati sve te uvrede", kaže Nataša Božić. "No, ubrzo sam shvatila da se ne radi samo o uobičajenim šovinističkim opaskama, već i o otvorenim prijetnjama. "Osoba koju uopće nisam poznavala napisala je da bih trebala biti zaklana! "

Dječja igra za policiju

Počinilac je prijetnju smrću objavio na sopstvenom profilu na Facebook-u, pod svojim pravim imenom. Za policiju je to bila dječja igra i brzo ga je uhapsila. Počinilac je sve odmah priznao i sada čeka na suđenje. U najgorem slučaju može biti osuđen na pet godina zatvora.

Međutim, mnogi počinioci se osjećaju sigurnima, jer na mrežama ostaju anonimni. Predsjednik Udruženja novinara Hrvatske Saša Leković se s pravom žali: "Policija u pravilu uhapsi samo one koji ne prikrivaju svoj identitet. Stoga samo jedan od prijavljenih slučajeva završi na sudu, a sudski procesi često bivaju okončani uslovnim presudama. To je nezadovoljavajuće i njihova poruka je jasna: Dozvoljeno je napadati novinare, verbalno, kao i fizički."

Leković ističe kako je nezadovoljan reakcijama hrvatske pravne države. Počinioce bi trebalo odlučnije pravno goniti. Bavljenje novinarskom profesijom u Hrvatskoj postalo je veoma opasno.

Drastično pogoršanje slobode štampe

Položaj hrvatskih novinara i medija se značajno pogoršao. To se jasno vidi i po svjetskoj ranglisti slobode medija za 2017. godinu, koju je objavila organizacija „Reporteri bez granica" (RoG). Među zemljama unutar Evropske unije, sloboda medija se u Hrvatskoj najviše pogoršala, čak za 11 mjesta u odnosu na prethodnu godinu. Hrvatska se  trenutno nalazi na 74. mjestu, lošije je rangirana od susjednih zemalja poput Srbije, koja još uvijek nije članica EU. Još 2016. je Hrvatska sa 54. došla na 63. mjesto. 

"Reporteri bez granica" su, između ostalog, kritikovali  neprijateljsku retoriku naspram medija od strane vodećih političara, te politički uticaj nacionalne konzervativne vlade na Javni servis u Hrvatskoj. Ovo se smatralo pokušajem uticaja na sadržajnu orijentaciju emitera. Istovremeno, državna podrška malim, neprofitnim i nezavisnim medijima je izostala.

Ovaj politički uticaj nije nikakav novi fenomen. Bivša umjereno-lijevo orjentisana vlada je pokušala kadrovskim smjenama osigurati ugodnije izvještavanje. U šali se kaže kako HRT funkcionira kao vladin "YouTube-kanal".

Strah novinara

Direktni i indirektni uticaj politike ima konkretne posljedice na rad novinara, kaže Maja Sever: "Prije nekoliko mjeseci je jedan visokorangirani poslanik vladajuće partije HDZ napisao na Facebooku kako se raduje što je moja emisija ukinuta zato što ja mrzim Hrvatsku i sve što je hrvatsko. Takvi komentari samo ohrabruju i druge da i oni sami šalju prijetnje." 

Posljedice svega su: mržnja u socijalnim medijima, cenzura ili čak autocenzura. Neki novinari imaju strah za sopstvenu egzistenciju, za svoje zdravlje i za zdravlje najužih članova familije. "Taj strah nije njihov lični poraz, već je to padanje na niske grane jedne članice Evropske unije", kaže Nataša Božić. "Država nije obavila svoje zadatke, time mislim na zaštitu novinara, slobode novinarstva i slobode govora i izražavanja, koje su pretpostavka demokratije i garant razvoja društva."

Ona i njena kolegica Maja Sever sa HRT-a se međutim ne predaju. Bore se protiv svakodnevnog pritiska  glavnih i odgovornih urednika, političara i lobista koji pokušavaju da utiču na njihov rad. Svaka pojedinačna prijetnja smrću će se i u budućnosti javno obznanjivati, kaže borbeno novinarka TV-kanala N1 Nataš Božić i zaključuje: "Socijalne mreže nisu mjesto na kojem se bez posljedica mogu činiti krivična djela, gdje se prijeti i nekažnjeno sije mržnja. To ljudi moraju shvatiti. Jer, ako se protiv toga ništa ne poduzima, uskoro će izbiti nasilje na ulicama".