Prijeti li Hrvatskoj potpuna zabrana sječe šuma?

Park prirode Medvednica na Sljemenu Zagrepčanima je jedno od omiljenih izletišta. No šuma se, kažu oni koji Medvednicu dobro poznaju, posljednjih godina značajno prorijedila. „Mi smo prošle godine imali prvenstvo u orijentacijskom trčanju gdje smo morali zapravo mijenjati trase da ljudi iz raznih zemalja ne vide što se događa u našim šumama", zabrinut je Damir Gobec iz Planinarskog saveza Zagreba.

Kaže, Medvednica mu je drugi dom. Ne samo da je više puta tjedno ondje rekreativno, nego i poslom. Ljeti je to orijentacijsko trčanje uz planinarenje, a zimi skijanje te skijaško trčanje. I ne, nije on samo zaljubljenik u prirodu ili aktivan život. Jednako cijeni turistički potencijal Sljemena. Jer sadržaji koji ondje postoje sada mogli bi biti udvostručeni. Ali za to šumu treba održavati, dodaje Gobec. „Kome je lijepo planinariti kroz raskopane staze koje nakon radova nisu sanirane ili gledati trupce i ostatke posječenih stabala na putu prema planinarskim domovima?", pita se.

Problem star 30 godina

Priča o nekontroliranoj sječi hrvatskih šuma pojavila se devedesetih, a tridesetak godina kasnije progovara se o istom problemu. Vesna Grgić iz Zelenog odreda – foruma braniteljske udruge ViDrA, prati ovu priču posljednjih sedam godina. No tek kad je 2017. osnovana udruga i unutar nje pokrenuta inicijativa, kako su ju nazvali, Inicijativa za spas Parka prirode Medvednica, sve je poprimilo ozbiljniju notu. „Svi smo mi starija generacija ljudi i ne može nam nitko reći da je Sljeme prije 30 ili 40 godina izgledalo kao danas, odnosno pitamo se - je li ga baš trebalo dovesti u ovakvo stanje?", govori Grgić.

Za trenutačno stanje u kojem se nalazi Medvednica krive Hrvatske šume, državnu tvrtku zaduženu za gospodarenje šumama i šumskim zemljištima u Hrvatskoj. Protiv njih su ovi zeleni aktivisti krajem 2018. podnijeli svoju prvu tužbu Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala (USKOK) te Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske (DORH). Kaže Grgić, riječ je o organiziranom zločinačkom pothvatu i teškoj devastaciji šuma.

Iz Hrvatskih šuma sve optužbe odbacuju i tvrde, intenzivnija je sječa Medvednice uslijedila nakon dvije oluje koje su oštetile dobar dio šume. „Na Medvednici šumari još danas saniraju posljedice oluje Teodor iz 2013. godine, oluje Rea iz 2019. godine i cijelog niza oluja između i nakon. (...) Vjetroizvale uzrokovane tim ekstremnim nepogodama pogodile su veće površine, napravivši progale koje su vidljive iz Grada Zagreba, te uz glavnu Sljemensku cestu. Sanacija je krenula odmah nakon oluja, a traje još dan danas", odgovaraju.

Gotovo pola kopnene površine Hrvatske prekrivaju šume što ju čini jednom od najšumovitijih zemalja u Europi. Hrvatske šume godišnje zasade do devet milijuna sadnica, a krajem 2021. iz hrvatske je Vlade stiglo obećanje da će ta brojka narasti na deset milijuna. Istovremeno nas biolog Dušan Jelić upoznaje s pojmom takozvanih "praznih šuma". Jer takav je dobar dio onih hrvatskih - fizički stabala ima posvuda, ali ne postoji ekosustav koji bi uključivao dovoljnu bioraznolikost. Stoga zaziva usporavanje sječe. „Ako dođe do vjetroizvale, stablo padne, neka istrune dolje. Jednostavno, radi tog truljenja, doći će do razvoja kukaca, druge flore... Dakle, kad padne stablo tu će se razviti druga fauna u podnožju, to će omogućiti nekim vrstama kukaca, različitih životinja da se tu nasele", govori.

Promjena dolazi iznutra

Iako je jasno zbog čega prekomjernu sječu šuma, ako ona uistinu postoji, treba osuditi, to nema samo ekološke i estetske posljedice. Pate, naime i turizam i sportsko-rekreativni projekti. A govoreći o njima, Damir Gobec iz zagrebačkog Planinarskog saveza ističe i sigurnosnu komponentu koja, iako naizgled banalna, nije zanemariva. „Ljudi se gube po Medvednici, ne postoji ta markacija koju je netko prerezao, sami putevi su razrovani, dakle puno je veća mogućnost da dođe do nekakvih ozljeda", kaže Gobec.

Otkako je nedavno otvorena nova sljemenska žičara koja je već u prvim danima nakon otvorenja izazvala priličan interes posjetitelja, ovi bi prizori na koje upozoravaju Gobec i Grgić mogli zateći još ljudi. Ili tko zna, potaknuti neku od nadležnih institucija da reagira na njihove pritužbe.

U međuvremenu se biolog Jelić odlučio na konstruktivan pristup. Jer dok jedni pokušavaju kritikom izvana popraviti greške sustava, drugi žele ući u njega ne bi li potaknuli promjenu. Tako Jelićev projekt 02 ima za cilj izradu prirodnih i ekoloških rješenja za uzgoj mladice drveta i pošumljavanje te u cijelu priču uključiti i građane. „Želimo zapravo napraviti sustav prirodnih privatnih područja koja će zapravo sadržavati šumu bez menadžmenta", pojasnio je Jelić. Preciznije, šuma bez menadžmenta označavala bi područje koje se brine samo za sebe i kojim nitko ne gospodari. U njihovoj zelenijoj viziji budućnosti ljude bi se poticalo da o šumama brinu tako da ih jednostavno - puste na miru. Govoreći o tome kako Hrvatske šume gospodare područjima pod njihovom ingerencijom, Jelić tvrdi: rade dobar posao ako mislimo na povećanje proizvodnje drvne mase. Osim toga, šumarski su propisi i odredbe posloženi tako da pogoduju komercijalizaciji i monetizaciji stabala, dodaje. U posljednje dvije godine Jelić je s kolegama iz projekta 02 i zainteresiranim građanima te sponzorima pošumio nešto više od dva hektara površine. Zanimljivo je da su u ovaj projekt indirektno uključene i Hrvatske šume.

„Vi danas da se ozbiljno potrudite, ne možete naći stablo od 300, 400 godina. Evo, kad ste vidjeli barem jedno mjesto gdje postoji stablo koje ima više od 300 godina? A da ne pričamo o tome kad će naši potomci dobiti priliku da vide hrast od 400 godina", pita se Jelić.

Uskočila je Europa - i što sad?

Jedna od rijetkih zemalja iz hrvatskog susjedstva gdje su državne institucije imale sluha za probleme koji se događaju unutar zemlje jest Albanija. Zbog prekomjerne sječe šuma, albanska je vlada 2016. na temelju pritužbi i prikupljenih dokaza ondašnjih zelenih aktivista donijela desetogodišnji moratorij na njihovo komercijalno iskorištavanje. Svakoga tko se ne bude pridržavao ove zabrane, novčano će se kazniti s 36.000 eura.

Dokaz da i nakon što se državne institucije ogluše postoji rješenje jest situacija u Poljskoj. Brige slične onima koje muče zelene aktiviste u Hrvatskoj imali su i poljski zaštitari prirode. Očito utemeljene. Europski sud pravde Poljskoj je, naime, do daljnjega zabranio sječu i zaprijetio joj kaznom od 100.000 eura dnevno, ako se ne bude pridržavala zabrane. Tijekom ove godine i Rumunjska će se možda pridružiti poljskoj sudbini jer nije odgovorila na zahtjeve Europske komisije da ilegalnu i prekomjernu sječu hitno stave pod kontrolu. Ostaje vidjeti hoće li i kakve kazne snaći rumunjsku vladu.

Istim putem sada pokušava ići i Vesna Grgić koja je s forumom Zeleni odred državnu tvrtku Hrvatske šume prijavila Europskoj komisiji. Kaže, nakon što su hrvatske institucije kojima je ovu situaciju prijavljivala prije pet godina odbile suradnju, nije joj preostalo ništa drugo nego pokušati na drugom mjestu. Jesenas je europarlamentarac i supredsjedatelj Europske stranke zelenih Thomas Waitz na prijedlog Zelenog odreda došao u Hrvatsku obići pojedina šumska područja obuhvaćena Eko mrežom natura 2000. Na temelju stanja koje je zatekao na terenu, europskog povjerenika za okoliš, oceane i ribarstvo Virginijusa Sinkevičiusa upozorio je na "alarmantno stanje u hrvatskim šumama, posebno na području Crne Mlake, posebnom ornitološkom rezervatu smještenom južno od Zagreba, gdje je svjedočio kršenju propisa Natura 2000 te Ramsarske konvencije" - izvijestili su iz Zelenog odreda.

„Europsko tužiteljstvo je tu, istraživači, inspektori. I već prozivaju, već traže, kopaju po tome i stvarno vidimo da je to jedini smjer kojim smo mogli ići", govori Grgić premda još uvijek zabrinuta zbog ishoda ove priče. Naime, iz Hrvatskih šuma ništa od toga ili ne vide ili ne žele vidjeti. Na naše pitanje brinu li ih eventualne posljedice istrage Europske komisije, odgovaraju: „Ne brinu! Na adresu Hrvatskih šuma d.o.o. od strane Europske komisije nije pristigao nikakav zahtjev za dostavom dokumentacije niti očitovanja. Mi u svakom trenutku postupamo po zakonima koji uređuju područje šumarstva te uopće ne postoje razlozi zbog kojih bi Hrvatske šume d.o.o. trebale snositi bilo kakve sankcije."

Zeleni aktivisti misle drugačije i nakon što su se sve hrvatske državne institucije na njihova pisma i pritužbe oglušile, oni polažu nade još jedino - u europske.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu