Povečerje za kancelarku Merkel: ruža za rastanak

Hladan, suh decembarski dan u Berlinu. Kada Angela Merkel počinje da govori vidi joj se dah. Šezdesetsedmogodišnjakinja govori o zahvalnosti i predanosti. 

U strogoj ceremoniji sa bakljama – sa „Velikim predvečerjem“ kao najvećom vojnom počasti Bundesver se oprašta od kancelarke. U programskoj brošuri zapisano je: „Dr. Angela Dorotea Merkel“. Pošto Njemačka nema zvaničnu ceremoniju na odlasku političara sa kancelarskog mjesta, ova svečanost skoro da je postala način da se zemlja oprosti od premijerke. Više od 1500 puta se zvanično obraćala kao kancelarka. Vjerovatno je ovaj govor sa rednim brojem 1509 posljednji u toj ulozi. 

U publici su predsjednik države Frank-Valter Štajnmajer, 50 ministara koji su bili u njenom kabinetu od 2005. do 2021., njen nasljednik Olaf Šolc, najveći broj šefova partija kao i neki lični gosti. 

Angela Merkel je govorila samo sedam minuta. Ali to je principijelan, ozbiljan, zahvalan i opominjući govor. Najprije je bio posvećen pandemiji: „Htjela bih da se zahvalim svima koji su se svom snagom suprotstavili pandemiji”, rekla je ona, spominjući ljekare, njegovatelje ali i sve „ruke koje su pomagale u humanitarnim organizacijama i u Bundesveru”. 

Potom je Angela Merkel pozvala na odbranu demokratije od mržnje, nasilja i dezinformacija. Kritikovala je sve koji „negiraju naučna saznanja i huškaju“. Onda je dodala: „Naša demokratija živi i od toga, da na svakom mjestu gdje se mržnja i nasilje posmatraju kao legitimno sredstvo za nametanje sopstvenih interesa , tolerancija nas kao demokrata mora imati granicu“.

„Vedrina u srcu"

Angela Merkel je navela velike teme – pored pandemije to su klimatske promjene, digitalizacija i sukobi – i opominje da se sa njima mora ozbiljno suočiti, uz uravnoteženost i poštovanje. Onda je ona, ozbiljna i savjesna, poslije riječi zahvalnosti za saputnike i porodicu, završila sa ohrabrenjem za „vedrinu u srcu“, podsjećajući izričito na svoj život u DDR-u. Poslije toga ponovo koristi taj izraz: „Vedrina u srcu je to što želim svima nama i u prenesenom smislu našoj zemlji u budućnosti“. 

Angela Merkel je treća u nizu političara koji su se oprostili uz ovakvu ceremoniju. Helmut Kol, koji je bio kancelar između 1982. i 1998. bio je prvi šef vlade kojem je oktobra 1998.  priređena takva oproštajna ceremonija. Kao mjesto održavanja izabrao je carsku katedralu u Špajeru, koju je cijeli život volio. Za Gerharda Šredera koji je bio njemački kancelar od 1998. do 2005., „Veliko povečerje“ je izvedeno pred Vijećnicom u njegovom gradu Hanoveru. Merkel je prva koja se od premijerskog mjesta oprašta u Berlinu, u Bendler-bloku Ministarstva odbrane. I to je mjesto puno istorije. Nekoliko koraka dalje su 1944. zavjerenici protiv Hitlera strijeljani.  A kada je Angela Merkel kasnije, za vrijeme muzičkog programa stajala naspram vojnih muzičara, njen pogled je pao direktno na počasni spomenik za 3300 vojnika Bundesvera koji su poginuli u raznim misijama. Spomenik je podignut 2009. i svečano otkriven u prisustvi kancelarke Merkel. 

Govor i vatromet 

„Veliko povečerje“ je ceremonija koja se odvija po jasnim pravilima i nije rijetka u Bundesveru. Prije nje se, kada se radi o njemačkim kancelarima, vrši i svečano postrojavanje kako bi se omogućio govor. Helmut Kol je 1998. govorio 13 minuta. Šreder 2005. nije želio da drži govor. A sada je govorila Angela Merkel. Za vrijeme govora nema prekidanja ni aplauza. 

Izbor muzike za ceremoniju prepušten je onima u čiju se čast održava. Tu ne dominiraju marševi. Šreder je 2005. izabrao Sinatrin „My Way", koji je odsvirao jedan trubač. Predsjednik države Horst Keler je 2010. poželeo džez, ministar odbrane Karl-Teodor Guttenberg 2011. bira "Smoke on the Water", dok je Ursula fon der Lajen poželjela čuvenu stvar Škorpionsa "Wind of Change". Svjetska muzika za nacionalnu ceremoniju opraštanja od političara. 

Pank, ritam, vjera

Angela Merkel je ostala u granicama njemačkog jezika. Crkvenu pjesmu „Veliki Bože, slavimo te“ u Njemačkoj pjevaju i katolici i protestanti. Druga i treća pjesma za mnoge Nijemce imaju kultni status. Hit Nine Hagen „Zaboravio si film u boji“ iż 1974. posebno je značio mnogo ljudima u komunističkoj, Istočnoj Njemačkoj.  A šansona Hildegard Knef „Neka za mene pada kiša crvenih ruža“  iż 1968. poznata je svakom Nijemcu sa zapada zemlje. Prvi na redu je bio pank, potom živahna šansona, da bi se sve okončalo kršćanskim koralnim sazvučjima. Lice Angele Merkel se opustilo već na prve zvuke, ponekad se činilo da se u sebi smiješi. 

Izvorno „Povečerje” je religiozno obojena ceremonia od 20. minuta. Zabilježena je još u 16. vijeku. Pruska država ga je razvila u strogom obliku u 19. vijeku. Obavezna je bila pjesma: „Molim se moći ljubavi” mistika Gerharda Terštegena (1697. – 1769.) koja je kontroverzna. Angela Merkel je kratko sjela da se odmori još dok je orkestar svirao muzičku molitvu. Ustala je za intoniranje nacionalne himne. Time je ceremonia završena. Potom i aplauz. I bubnjevi po čijem ritmu usklađenog koraka odlaze vojnici.Njemačka se oprostila od Angele Merkel.

Ona još uvijek stoji tu, prilazi joj muž Joahim Zauer. Kolona automobila polazi. Iż velikog buketa crvenih ruža Angela Merkel uzima dvije. Jednu pruža svojoj ministarki odbrane, sa drugom ulazi u automobil. Maše. Vozilo klizi u hladnu berlinsku noć. 

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu