Potkopana vladavina prava: Slučaj Asanž

Kada novinar iznese prljave tajne svjetskih moćnika, u koje se ubrajaju ratni zločini, korupcija i mučenje, ne progone ratne zločince i mučitelje - već novinara.

Sistematski se uništava njegov ugled, oduzimaju mu slobodu, psihički ga zlostavljaju. I sve to se ne događa u nekoj diktaturi ili jednopartijskom sistemu, nego u zapadnoj demokratiji, koje se inače rado predstavljaju kao uzorne države na polju ljudskih prava, a u stvari se tamo zbiva najteža pravosudna samovolja.

Ovo je priča o osnivaču platforme Vikiliks, Džulijanu Asanžu, koju priča Nils Melcer, specijalni izvjestilac Ujedinjenih nacija za mučenje.

Ta priča uznemirava, budi sumnju u snagu prava naspram interesa koji ga krše i zloupotrebljavaju. Profesor pravnih nauka iz Švajcarske je dvije godine skupljao obilje dokaza za svoju tezui napisao knjigu od 300 stranica.

"Nastavak diplomatije drugim sredstvima"

Ovaj pedesetjednogodišnji pravni stručnjak knjigom želi da stvori dodatni pritisak u korist puštanja Džulijana Asanža na slobodu. Prema njemu države kao što su SAD, Velika Britanija, Švedska i Ekvador ne samo da odbijaju svaki konstruktivni dijalog, već i pooštravaju progon i šikaniranje Asanža. Nils Melcer  kaže da je njegova knjiga "nastavak diplomatije drugim sredstvima".

Doduše, prvostepeni britanski sud je u Londonu u januaru odbio zahtjev Sjedinjenih Američkih Država da se Asanž izruči. Ali problemi time nisu riješeni. Još uvijek ovom publicisti prijeti zatvorska kazna od 175 godina u SAD-u. Još uvijek je Asanž u strogo čuvanom zatvoru Belmarš, koji nazivaju “britanski Gvantanamo”.  Dvije godine bez pravosnažne presude.

Kristijan Mir smatra da je odbijanje suda da Asanža pusti na slobodu ili barem u kućni pritvor “nečovječno”. Jedan od vodećih ljudi Reportera bez granica dodaje: “Ta odluka je samo posljednja u dugom nizu nesrazmjerno oštrih mjera protiv Asanža. Ne bi trebalo da bilo ko doživi to što je iskusio Asanž u prethodnih deset godina, samo zato jer je objavio informacije od javnog interesa”. 

"Generalno zakazivanje sistema"

Zašto Nilsa Melcera zaokuplja baš ovaj slučaj, kada u svom radu za UN ima mnogo drugih slučajeva mučenja i zlostavljanja, i to težih. “Zato što ovaj slučaj jasno pokazuje generalno zakazivanje sistema, koje na težak način potkopava integritet naših demokratskih institucija pravne države”, odgovara on.

I Hajke Henzel je sličnog mišljenja. Zamjenica predsjedavajuće njemačke Ljevice odgovara na pitanje koje je postavio DW: “Ekstrateritorijalni politički progon Džulijana Asanža koji sprovodi administracija Sjedinjenih Američkih Država, a realizuje je švedsko i britansko pravosuđe je čin pravosudne samovolje”.

Ona dodaje da se radi o “dvostrukom moralu i sistemskom zakazivanju” kada se vidi “glasno ćutanje zemalja članica Evropske unije ili Sjevernoatlanskog pakta  o progonu investigativnog novinara na evropskom tlu i o neodrživim uslovima u zatvoru”. 

"Test za zapadnu zajednicu vrijednosti”

Slično razmišljaju i poslanici drugih partija u Bundestagu. Oni su osnovali nadstranačku grupu “Sloboda za Džulijana Asanža” . U grupi je i stručnjakinja Zelenih za medije Margit Štump. Ona smatra da su otkrića Vikiliksa o ratnim zločinima i korupciji važna i dodaje:

“U postupku izručenja u Velikoj Britaniji ne radi se samo o slobodi informisanja i medija već i o vjerodostojnosti evropske zajednice kao advokata ljudskih prava. To je težak ispit za zapadnu zajednicu vrijednosti”.

Da je vjerodostojnost Zapada kao advokata ljudskih prava ovim progonom Džulijana Asanža teško narušena, razumjeli su i svi diktatori ovog svijeta. Azerbejdžanski predsjednik Ilham Alijev je na na kritična pitanja jedne zapadne novinarke o slobodi štampe u svojoj zemlji prošlog novembra hladno odgovorio da Engleska, kada se vidi kako tretira Asanža, nema pravo da išta prigovara drugim zemljama u oblasti ljudskih prava i slobode izražavanja.

Švedska kampanja blaćenja

Nils Melcer je uvjeren da je sistematsko blaćenje u javnosti doprinijelo tome da je nagrađivani novinar mogao cijelu deceniju biti izložen nemilosrdnom progonu, a da to ne izazove veliko negodovanje.

Nils Melcer opisuje u svojoj knjizi kako je švedsko pravosuđe godinama Asanža tretiralo kao silovatelja uprkos drukčijim saznanjima i nije mu dozvoljavalo da iznese svoje činjenice. Tek novembra 2019. obustavljen je postupak u Švedskoj, nakon što je Melcer u zvaničnom dopisu švedskim pravosudnim organima ukazao na petnaest teških povreda zakonske procedure i zatražio odgovore na svoja pitanja.

Poslanica njemačke Ljevice Hajke Henzel je uvjerena da se Melcerovom istraživanju može zahvaliti “da je dugogodišnja prljava kampanja koja se vodila protiv Asanža na osnovu zadržavanja optužbe za silovanje konačno zaustavljena i da je ovam slučaju konačno posvećeno više pažnje u parlamentima, u Ujedinjenim nacijama i kod vlada”. 

Njemačka balansira

I Njemačka je tema u knjizi. Nils Melcer kaže da ta zemlja, uprkos iskustvima sa diktaturom i državom nadzora “nije u stanju da nešto suprotstavi sličnim tendencijama u savezničkim, partnerskim zemljama ili makar da ispolji jasan stav o tome”.  Kao primjer on navodi izjave njemačkog ministra spoljnih poslova Hajka Masa koji je u njemačkom parlamentu 7. oktobra oštro osudio trovanje ruskog opoziconog političara Alekseja Navaljnog. Ali isto pitanje na koje je Mas odgovarao, obuhvatalo je i slučaj Asanž, na koji je Mas reagovao manje borbeno.

Rekao je da njemačka Vlada ne raspolaže informacijama iz kojih bi proizilazilo “da se radi o kršenju međunarodnog prava i prilikom smještaja i prilikom tretiranja Džulijana Asanža”. 

Prema Melceru je to apsolutno pogrešno. Godinu dana prije te izjave švajcarski profesor je bio u Ministarstvu spoljnih poslova u Berlinu.  Novembra 26. 2019. je, kako kaže, lično tamo objašnjavao najvažnija kršenja međunarodnog prava u slučaju Asanž. To je sad zabilježeno u knjizi. 

 Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu