I prije nego što je Donald Tramp izgovorio riječi koje su svi čekali na Floridi, on je preko svoje internet-stranice uputio poziv za prikupljanje donacija za kandidaturu. „Da Ameriku ponovo učinimo velikom“, poručio je, najavivši da će se ponovo kandidovati za predsjednika 2024. Nakon toga su uslijedile višeminutne ovacije njegovih političkih sljedbenika, koje je okupio u svom golf-klubu Mar-a-Lago na Floridi. „Mediji koji šire lažne vijesti“ tu nisu bili dobrodošli.
Novinarka „Njujork tajmsa“ Megi Hamerman, koja važi za jednu od najboljih poznavateljki Trampa, više puta ga je opisala kao čovjeka koji u nedoumici uvijek preuzima inicijativu. Tako je bilo i sada. Za Trampa je logično da upravo sada krene u akciju kada su birači odbili njegove kandidate za međuizbore.
Čežnja republikanaca za normalnošću
Trampove pristalice, posebno u tzv. „sving-državama“ kao što su Mičigen, Arizona i Nevada, u kojima birači nekad glasaju ovako, a nekad onako, nisu htjele da daju svoj glas nikome ko priznaje „pokradene“ predsjedničke izbore 2020. Vodeći republikanci takođe govore o „pobjedi normalnosti“ na izborima za Kongres.
Ali, Tramp je već dugo dio „republikanske normalnosti“. Sam Tramp je doprinio jačanju njegovog glavnog rivala među republikanskim kandidatima, novoizabranom guvereneru Floride Ronu Desantisu. On je „Tramp sa mozgom“, tako ga otvoreno zovu. Ali, Tramp ništa ne mrzi više nego kad se neko usudi da iskorači iz njegove sjenke. On zato Desantisa, otkako se predstavlja kao mogući rival, opisuje kao „licemjernog“.
I bivši Trampov potpredsjednik Majk Pens takođe se priprema za trku ka Ovalnom kabinetu. „Tako mi Bog pomogao“, naslov je njegove knjige koja izlazi ove sedmice. Pens u njoj „razotkriva“ kakva opasnost je 6. januara 2021. godine dolazila od strane Trampa, kada izvršen juriš na Kapitol.
Sijaset rivala u sopstvenoj stranci, loši rezultati njegovih kandidata na međuizborima, a tu su i brojne istrage koje se vode protiv njega – između ostalog i zbog pokušaja izborne manipulacije u Džordžiji i navodnoj pronevjeri strogo povjerljivih dokumenata, pronađenih u njegovom golf-odmaralištu Mar-a-Lago. Prema zakonima politike, mnoge toga Trampu ne ide na ruku.
Tramp – figura razdora
Ali, upravo te zakone je on više puta nanovo pisao. Njegovo političko oružje su podele. I tužbe protiv njega su u stvari samo njegova municija, jer on će navesti da su one dokaz njegovog „progona“. U to, kako se procjenjuje, vjeruje oko trećina republikanskih birača. I pored svih kritika koje dolaze i iz republikanskih redova, oni ostaju ujedinjeni iza njega. Nizbrdo bi moglo da krene samo ukoliko bi se velika većina republikanaca sada osjetila prinuđenom da 2024. spasava stranku od Trampa.
Trećina bi, naime, mogla da bude dovoljna za pobjedu na primarnim izborima u Republikanskoj stranci. A čak i ako se to ne desi, on je ipak pobijedio – jer jedno je jasno: Tramp je deformisao Republikansku stranku po svojoj mjeri. Ona samu sebe više ne prepoznaje. „Trampizam“ je postao stvarnost američke politike. On se, nezavisno od političkog gazde, hrani podjelama u američkom društvu. Stabilnost Zapada i demokratije u svijetu zavisi od toga da li će on biti obuzdan.
Na kraju, političku neman, Trampa, može da pobijedi samo tiha većina. Međuizbori su upravo pokazali da ona i dalje postoji u svim političkim taborima.