Ponovo: Porezna oaza Luxemburg?

U noći sa nedjelje na ponedjeljak, prije nego što su izašle novine sa svojim novim investigativnim tekstovima o financijskom centru Luksemburgu, vlada Velikog vojvodstva objavila je dugo saopštenje za javnost. Tu ona odbacuje sve navode i nalaze višemjesečnih istraga ogromne baze podataka iz Luksemburga.

"Luksemburško zakonodavstvo u potpunosti je u skladu sa svim EU i međunarodnim propisima i standardima transparentnosti te bez iznimke primjenjuje sve mjere EU i međunarodne mjere za razmjenu informacija o poreznim pitanjima i za borbu protiv porezne zloupotrebe i izbjegavanja poreza", tvrdi vlada i protestuje protiv toga da je zemlja predstavljena kao porezna oaza. "Ni EU ni OECD nisu utvrdili štetan porezni sistem ili štetnu poreznu praksu u Luksemburgu."

Procijenjeni milioni dokumenata

Međunarodna mreža velikih novina pod vodstvom francuskog "Le Monde" i njemačkog "Süddeutsche Zeitung" stvari vidi drugačije. Procjena četiri miliona dokumenata prošle godine pokazala je da su mnoge fiktivne tvrtke u Luksemburgu imale netransparentne vlasničke strukture i poslovnu praksu.

Luksemburg ima javni registar za sve firme i njihove menadžere od 2019. No, prema nalazima istraživačke grupe, koja djeluje u okviru Hashtaga "OpenLux", podaci su netačni ili nepotpuni za oko polovinu registrovanih kompanija. Često je teško razumjeti ko ima koristi od poslovanja investicijskih fondova u luksemburškom financijskom centru, navodi se u istraživanju.

"Le Monde" je podatke pripremio na takav način da se može izvršiti ciljano pretraživanje za pojedine osobe. "OpenLux" tvrdi da je među firmama otkrio 256 milijardera, istaknutih glumaca, ali i rođake moćnika iz sjeverne Afrike i mnoge druge. Tri četvrtine svih firmi u Luksemburgu u vlasništvu su stranaca. Samo investicijski fondovi upravljaju sa šest biliona eura.

Podsjećanje na porezni skandal LuxLeaks?

"Unatoč svim skandalima i istragama, porezno utočište Luksemburg i dalje privlači međunarodne korporacije i bogate ljude i sve im olakšava", piše "Süddeutsche Zeitung". Luksemburg je 2014. dospio na naslovne stranice međunarodne štampe, kada su doušnici međunarodne konzultantske kuće "Price Waterhouse Coopers", uključujući Antoinea Deltoura, objavili kako država Luksemburg promoviše izbjegavanje poreza.

U spisima "LuxLeaks" moglo se pročitati se da su luksemburške porezne vlasti dogovorile smiješno niske porezne stope od jedan posto s velikim korporacijama koje su se nastanile u Luksemburgu. Šteta za imidž za Luksemburg bila je u to vrijeme ogromna. Protiv "zviždača" je pokrenut sudski postupak, ali ne i protiv firmi ili vlasti koje su u tome učestvovale. Veliko vojvodstvo otad je smanjilo ovakavu "poresku praksu", zasnovanu na tajnim dogovorima, ali drugi sumnjivi poslovni modeli i dalje cvjetaju, prema navodima medijske udruge "OpenLux". 

Luxemburška vlada se brani

Luksemburška vlada odgovara da je itekako svjesna svoje odgovornosti kao međunarodnog financijskog središta. Pojačana su nadzorna tijela i primjenjuju se sve mjere za borbu protiv pranja novca i finansiranja terorizma. Na pitanje luksemburškog sedmičnika "Woxx", zašto u registrima kompanija ima toliko netačnih i nepotpunih podataka, Ministarstvo pravosuđa odgovorilo je: "Odgovornost je firmi koje se registriraju pružiti korektne informacije i ažurirati ih. "

Nakon pregleda baza podataka OpenLux, nevladina organizacija "Transparency International", procjenjuje da bi 80 posto luksemburških fiktivnih firmi moglo biti zloupotrijebljeno za pranje novca. Nije jasno tko zapravo ima koristi od poslova, navodi TI.

Stvarni vlasnici mogli bi se sakriti iza posrednika, rekla je Marie Martini iz Transparency-a u pisanoj izjavi. Luksemburško Ministarstvo pravosuđa je u septembru 2020. govorilo kako je pranje novca glavna prijetnja financijskom centru, ali trenutne mjere i zakone smatra dovoljnima.

Još nema transparentnog registra u EU

Otkrića iz papira LuxLeaks dovela su do pokušaja da se nakon 2014. pooštri porezno i financijsko zakonodavstvo u Evropskoj uniji i na međunarodnoj razini. Javno dostupan registar koja firma zarađuje koliko novca i koliko poreza u kojoj zemlji EU do danas ne postoji. Pregovori se vode od 2016. godine. Posljednja verzija ponovno je odbijena prije samo dvije sedmice u radnoj skupini zemalja članica.

Evropski parlament se zalaže za to, ali i neke države članice - uključujući Njemačku i Austriju - da blokiraju ovaj "registar zemalja". Druge države - poput Irske, Nizozemske, Malte ili Kipra, koje su lobističke skupine protiv izbjegavanja poreza označile kao porezne oaze - također nemaju veći interes za veću transparentnost, jer privlače firme s niskim poreznim stopama ili slabim nadzorom.

Zahtjev iz parlamenta

Glasnogovornik za ekonomska pitanja demohrišćanske parlamentarne skupine u Evropskom parlamentu Markus Ferber (CSU) govori o "javnoj tajni" s pogledom na Veliko vojvodstvo koje je sada ponovo u centru pažnje: "Luksemburg nonšalantno upravlja unutarevropskim poreznim oazama i Evropska komisija to uglavnom samo nijemo posmatra. Evropska komisija bi trebala još jednom pomno razmotriti slučaj i, u slučaju sumnje, bez ustručavanja pokrenuti postupak zbog kršenja zakona, tražio je Markus Ferber.

Prema različitim računicama, različiti porezni trikovi vode do toga da države EU godišnje izgube između 20 i 170 milijardi eura poreznih prihoda. Međutim, kako autori OpenLux-a također ističu, nije nezakonito voditi investicijske kompanije u Luksemburgu ili prebacivati dobit kako bi se izbjegli porezi. Često se samo godinama kasnije retrospektivno može utvrditi da li se finansijskim poslovnim transakcijama stvarno prekršio postojeći zakon.