Političar - najunosnije zanimanje u BiH

Biti političar najunosnije je zanimanje u BiH, ako jer suditi prema posljednjem u nizu istraživanja imovinskih kartona lidera političkih partija u BiH, koje su uradili novinari Federalne televizije. Imovina Milorada Dodika (SNSD) navodno se procjenjuje na oko četiri miliona maraka. Još bogatiji je Dragan Čović (HDZ BiH), čiji se imetak u navedenom istraživanju procjenjuje na preko 6,5 miliona maraka. Bogatstvo Fahrudina Radončića (SBB BiH) se mjeri u stotinama miliona maraka, a vrijednost imovine Zlatka Lagumdžije je oko milion maraka.

Norbert Mapes-Nidiek (Mappes-Niediek), autor knjige „Balkanska mafija“ i nekadašnji savjetnik Jasušija Akašija za bivšu Jugoslaviju, na pitanje šta bi se desilo na Zapadu u slučaju sumnjivog porijekla imovine, je odgovorio da bi najprije "političari bili pod takvim pritiskom da bi morali izaći u javnost i odgovoriti na optužbe. Pri tome, na Zapadu ne postoji obaveza da se imetak i njegovo porijeklo objavi. Ali, to moraju raditi zemlje u tranziciji, kao što to radi Slovenija. Ovih dana su slovenački šef vlade (Janez Janša, op.ur.) i lider opozicije (Zoran Janković, op.ur.) u neprilici i moraju da objasne porijeklo svoje imovine ili jednog njenog dijela. Na Zapadu ne postoje obaveze te vrste, ali postoje politički pritisci da se pruži objašnjenje, što svim stranama daje mogućnost da se situacija istraži i razjasni. U zemljama poput BiH te optužbe se jednostavno izgube. Problem je što ne postoji sudska instanca koja će objektivno reći šta je nelegalno stečeno, a šta ne.”

Pravosuđe pod političkom kontrolom

Neefikasno sudstvo je glavna smetnja u borbi protiv korupcije u BiH, smatra Mapes-Nidiek. Bosanskohercegovačko pravosuđe pokrenulo je nekoliko postupaka protiv pojedinih političara. Za mito i korupciju bio je optužen Dragan Čović, predsjednik HDZ BiH. Protiv Milorada Dodika se već godinama najavljuje podizanje optužnice, ali se to još nije dogodilo. Zašto? Norbert Mapes-Niediek objašnjava da su u slučaju Dodik "optužbe o njegovoj korupciji prisutne više od 10 godina. Objavljivane su u mnogim novinama i izvještajima međunarodnih organizacija, ali je sve prošlo bez posljedica. Funkcionalnog sudstva očito nema. U BiH postoji mehanizam koji svaku optužbu prebacuje na drugu etničku grupu. Dodik je sposoban za to da svaku optužbu predstavi kao napad na Srbe i Republiku Srpsku.”

Zbog čega sudstvo nije u stanju pokrenuti proces protiv sumnjivih političara pojašnjava Srđan Blagovčanin, predsjednik Transparensi Internešenela (Transparency international) za BiH: „Prvi i osnovni problem sudstva BiH je to što je pod dominantnom političkom kontrolom. Drugi je nekompetentnost ljudi koji tamo sjede, nepostojanje specijalizovanih istražnih timova, nedovoljna saradnja između agencija za provođenje zakona i pravosudnih institucija. Ipak, glavni problem je politička kontrola, što proizilazi iz činjenice da se pravosuđe finansira iz 14 različitih nivoa i 14 budžeta. To znači da svaki kantonalni ministar finansija ima efektivnu kontrolu nad pravosuđem."

Jedino rješenje je pritisak iz Brisela

S obzirom da nema konsekvenci i da se ne pokreću sudski procesi, u BiH se stvara slika o opštoj korupcijskoj kulturi, gdje niko ne zna šta je istina, a šta je laž. Kada jednom nastane takva zbrka, i politika se razvija u tom smjeru. Na kraju dolazi do potpune korupcije u političkom sistemu uopšte, smatra Norbert Mapes-Nidiek i osvrće se na ulogu OHR-a: “Uloga međunarodnih sudija i tužilaca je u velikoj mjeri pozitivna, ali se ne smije zaboraviti na politički interes različitih zemalja u OHR-u. Ako se neki političar može ucijeniti i ako ga je moguće optužiti, to praktično olakšava rad službenicima međunarodne zajednice. Oni mašu tim optužbama i to znači da zauzvrat traže protuuslugu. Taj mehanizam će biti prisutan sve dok se ne ukine protektorat. Naravno da će ukidanje OHR-a pogoršati situaciju, ali rata neće biti. Najprije mora biti gore da bi bilo bolje. ”

Blagovčanin također kaže da je OHR koristio činjenicu da su bh. političari korumpirani, ucjenjujući ih političkim progonom. On dodaje i da se OHR u posljednje vrijeme uopšte ne miješa u komplikovanu situaciju u BiH, kao i da nema namjeru da bilo šta učini. Ono što može promijeniti stanje u zemlji je snažan pritisak iz Brisela, ističe Srđan Blagovčanin, predsjednik Transparency internationala za BiH.

„Vidjeli smo na primjeru Hrvatske da taj snažan i fokusiran pritisak na vlade i političare u zemlji može dovesti do iskoraka u borbi protiv korupcije. Ja jedinu nadu za BiH u kratkoročnom i srednjeročnom periodu vidim u pritisku Brisela na vlasti u zemlji da se konačno uhvate u borbu sa korupcijom“, ističe Blagovčanin.

Međutim, Marieluize Bek (Marieluise Beck), zastupnica stranke Zelenih u Bundestagu i glasnogovornica Zelenih za jugoistočnu Evropu, duboko je ubijeđena da jedan sveobuhvatan proces oslobađanja od korupcije ne može doći izvana, odnosno iz Brisela, već samo onda kada se stvori demokratska osnova, istinski nezavisni mediji, kontrola od strane javnosti, jake institucije civilnog društva i, kao posljedica svega toga, snažne sudske institucije. O najnovijem istraživanju FTV-a ona kaže: „Do sada je sve to na nivou medijskih istraživanja. Ja odavde iz Njemačke ne mogu ustanoviti u kojoj su mjeri ti navodi tačni. Sada je pitanje da li će Evropska unija u okviru jačanja institucija pravosudnog sistema na sebe preuzeti te slučajeve.“

Slučaj Vulf - kako se može pasti zbog afere oko jednog kredita

Bivši predsjednik Njemačke Kristijan Vulf (Christian Wulff) je morao podnijeti ostavku zbog toga što je optužen da je od svog prijatelja pokušao dobiti kredit sa povoljnom kamatom, od kog je odustao, a nakon čega je izbila afera. Prije nekoliko dana objavljena je informacija i da sud nema osnova za vođenje postupka protiv Vulfa, što Norbert Mapes-Nidiek komentariše: "Vulf se povukao sa funkcije bez da je bila pokrenuta optužnica. Tokom cijele diskusije je Vulfu bilo posve jasno da će na kraju sud utvrditi šta je tačno, a šta nije. Zato nije sebi mogao dopustiti da laže. Vjerujem da je najvažnije što na kraju svega postoji sudstvo koje će tačno ustanoviti šta je u optužbama istinito, a šta ne.”

Autor: Faruk Šabanović

Odgovorna urednica: Marina Martinović