Pogrebni marš– zaštitni znak AfD?
2. septembar 2018
Kandel, Mainz, Freiburg i sada Chemnitz: u ova četiri njemačka grada su tražioci azila izvršili užasne zločine. Međutim, tugovanje sa porodicama žrtava uglavnom se odvija izvan medijske pažnje i često i izvan crkve.
„Želio bih da se crkva u Chemnitzu prihvatila teme 'tugovanje'”, kaže teolog Wolfgang Thielmann, autor knjige “Alternativa za hrišćane? AfD i njegov podijeljeni odnos prema religiji.“ "Crkva je mogla poslati jedan signal, a to je: ne želimo da se tugovanje zloupotrijebi za mržnju.”
Ipak, desni populisti su bili brži. Bijele ruže i crna odijela, stisnute pesnice i njemačke zastave: pozivu AfD-a, Pegide i grupe “Pro Chemnitz” se u subotu u Chemnitzu odazvalo više hiljada ljudi.
Političko tugovanje
Desni populisti u međuvremenu imaju puno iskustva u organizovanju pogrebnih marševa. U Kandelu, na primjer, redovno marširaju u znak sjećanja na smrt 15-godišnje učenice koju je u decembru 2017. godine nožem ubio njen bivši momak koji je izbjeglica.
Porodica preminule djevojčice se pogrebnim marševima koje organizuje pokret “Kandel je svuda” ne osjeća utješenom. Baš kao ni roditelji 19-godišnje studentkinje iz Freiburga koju je u oktobru 2016. godine ubio potražioc azila iz Afganistana. Ili sada rodbina 35-godišnjeg Daniela Hilliga iz Dresdena koji ima njemačko-kubansko porijeklo.
Čak i poruke koje se šalju sa pogrebnih marševa, odnosno pogrebnih koračnica, koje organizuje AfD, razlikuju se od tradicionalnih pogrebnih povorki kojima se umrlim političarima i drugim ličnostima odaje posljednja pošta uz vojne počasti i muziku.
Pogrebni marševi u Chemnitzu i Kandelu se održavaju bez crkvenih i vjerskih zvaničnika, bez želja za mirom, propovijedi i kratkog zaustavljanja. Umjesto toga se na skupovima drže vatreni govori protiv izbjeglica, islama ili kancelarke.
"Kada se tuguje, država se povlači"
Potreba da se katastrofa preradi je u cjelokupnom društvu veoma velika. “Nakon užasnih nesreća su bogosluženja u fokusu široke javnosti”, izjavila je još 2015. godine za magazin "Zeit" Brigitte Benz, naučnica na teološkom istraživačkom kolegiju Univerziteta u Erfurtu.
U to vrijeme je objavljena njena liturgijsko-naučna studija pod naslovom “Žaljenje i komemoracije nakon velikih katastrofa u sekularnom društvu uz učešće crkve”. Ona u studiji dolazi do zaključka da “najveća bogosluženja koja su održana u Njemačkoj u posljednje vrijeme nisu bila božićne ili uskršnje mise, nego posmrtna bogosluženja. Ta bogosluženja služe da se prerade posljedice katastrofe.”
To tvrdi i Wolfgang Thielmann. “Kod velikih slavlja i tugovanja se država povlači, a na to mjesto uskače crkva”. Krvoproliće u Erfurtu 2002. godine je, kaže on, pokazalo da je to slučaj i u istočnim njemačkim saveznim pokrajinama u kojima crkva ima manje članova. U masakru izvršenom u jednoj gimnaziji je tada ubijeno 16 osoba. Na komemoraciju u katedrali u Erfurtu je došlo više od 100.000 ljudi. To bogosluženje se smatra najvećim u Njemačkoj nakon Drugog svjetskog rata.
Tugovanje u čast "Charlie Hebdo"
Primjer političkog iskorištavanja komemoracije - što još i danas uznemiruje političara Zelenih Cema Özdemira - je pogrebni marš pokreta Pegida u Dresdenu nakon napada na francuski satirični časopis "Charlie Hebdo" u januaru 2015. godine u Parizu.
Özdemir je tada u jednom televizijskom intervjuu rekao: "To da upravo pokret koji redovno na svojim skupovima govori o 'Lügenpresse' (lažljivim medijima) sada želi odati počast karikaturistima Charlie Hebdoa, možemo nazvati gotovo avanturističkim."
Kada je riječ o pogrebnom maršu u Chemnitzu, diskusije i svađe se ne vode samo na ulici, nego i na Twitteru: “Dolazimo iz Bavarske da bismo odali počast Danielu i svim žrtvama”, napisala je na Twitteru zamjenica predsjedatelja pokrajinskog AfD-a Heike Themel. Beatrice Weizsäcker, članica Njemačke skupštine protestantske crkve (DEKT), jednog pokreta koji okuplja protestantske laike, ne vjeruje toj političarki. “Zašto baš danas. Na 79. godišnjicu Hitlerove invazije na Poljsku”, napisala je na Twitteru.
Teolog Thielmann kaže da mu nedostaje centralna komemoracija u jednoj od glavnih protestantskih crkava u Chemnitzu - Schloßkirche. Dosadašnje molitve za mir i planirani skupovi su dobre inicijative, ali nisu dovoljni. “Evangelistička crkva u Chemnitzu je dopustila da joj AfD pokupi kajmak”, smatra Thielmann.