Ostavke nes(p)retnog ministra i "nesposobnog" premijera

Komentator lista „Weser-Kurier“ se pita: „Zašto je Friedrich rukovodstvo SPD-a unaprijed informisao o istrazi protiv Edathya?“.

„Čak i ako je vjerovao da ne zna detalje, morao je znati koliko je osjetljiv njegov postupak. Da li Friedrich nije želio koalicionog partnera tjerati na oštricu noža jer se bojao da će nanijeti štetu kompletnoj vladi? Da li je to nepisani zakon da `vrana vrani neće oči iskopati`? Friedrich je ipak politički ispravno djelovao – tako što je podnio ostavku“, smatra komentator lista „Weser-Kurier“.

„Tageszeitung“ prenosi sasvim drugačiji scenarij. „Zamislite da je Friedrich sumnje u upletenost Edathya u dječiju pornografiju zaržao za sebe. Edathy bi nakon sklapanja „velike koalicije“ vjerovatno bio državni sekretar. Tada bi SPD na plećima imao veliki skandal i ubrzo bi se postavilo pitanje: zašto je Friedrich licemjerno dozvolio da SPD zapane u skandal. Ipak, držati se po strani i mirno šutiti po svemu sudeći nije bilo razumno rješenje. Friedrich je sada podnio ostavku zato što je obavijestio rukovodstvo SPD-a. Osim tog, postoje i drugi, dobri, razlozi za njegovu ostavku. Friedrich je još jednom pokazao da je preopterećen.“

Italijanski Tony Blair

Ostavkom italijanskog premijera Lette se bavi komentator lista „Neue Osnabrücker Zeitung”:

„Ako se u Italiji na nešto možete oslonuti, onda je to kriza vlade. Sada je potrebno da bude formirana 65-ta poslijeratna vlada. Premijera Lettu je nakon deset mjeseci srušio `bombarder` iz vlastite stranke. Oni koji su mislili da će se privredno slaba zemlja napokon koncentrisati na skupljanje snage za rješavanje ekonomskih problema, sada su razočarani. Na političkoj agendi visoko mjesto ne zauzimaju reforme, nego borba za vlast. Konsekventni krizni menadžment izgleda savim drugačije“, konstatuje „Neue Osnabrücker Zeitung”.

„Šansa za Italiju“ naslov je teksta u listu „Frankfurter Rundschau“.

„Nakon višegodišnje recesije, velikog broja propalih preduzeća i nezaposlenosti mladih (više od 41 posto), Italijani su rezignirani. Svoju budućnost, kao tmurnu, ne vide samo mladi. Većina stanovništva je morala smanjiti svoj životni standard. Mnogi su ugroženi da budu na granici siromaštva. Ono što, po svemu sudeći, novipremijer, Matteo Renzi, u ovakvoj situaciji može obećati, može se smatrati prekomjernim samopouzdanjem. Međutim, on poznaje i rizike jer će morati, kao i njegov predhodnik, vladati sa nesigurnom i krhkom većinom. U najboljem slučaju bi mu trebalo poći za rukom da Italijanima pokaže nove perspektive. To bi bio najvažniji preduslov za promjene“.

Autor: Mehmed Smajić

Odgovorni urednik: S. Matić