Novi strah Nigerije od izbjeglica

Izgleda gotovo nemogućim da je u ovom malom stražnjem dvorištu još prije nekoliko mjeseci mjesta našlo više od 30 ljudi. Svi oni su bježali od terorističke skupine Boko Haram - i svi su našli utočište kod mame G., kako ovdje s poštovanjem nazivaju stariju gospođu, vlasnicu kuće. A što je drugo trebala učiniti, pita mama G., "vladina pomoć za izbjeglice ni izdaleka nije dovoljna".

Novi val samoubilačkih napada

U međuvremenu manje od deset osoba još živi u kući mame G. u gradu Yoli na sjeveroistoku Nigerije. Proteklih mjeseci je nigerijska vlada uspjela vratiti brojna područja koje su bili zauzeli teroristi i većina izbjeglica se vratila u svoja sela. Ali, oni koji su još ostali imaju jedan problem. Otkako je teroristička skupina zbog akcija nigerijske vojske dospjela pod pritisak u svojim jakim uporištima na sjeveroistoku Nigerije, osjetno je porastao broj samoubilačkih napada u gradovima te regije. Nije malo onih koji sumnjaju da su se islamisti umiješali i među izbjeglice.

"Primjećujem kako ovdje raste strah i kako se o nama govori negativno", kaže Amos Tagai. Ovaj 27-godišnjak je prošle godine pobjegao iz svoga sela udaljenog oko pet sati vožnje automobilom i utočište našao kod mame G. "Ljudi pričaju da u grad unosimo oružje. Kad to čujem, to me čini jako nesretnim, jer i sam sam pobjegao od terora!" On već odavno više ne izlazi na tržnicu, kaže ovaj mladi muškarac. Ne zato što bi se bojao terorističkih napada nego zato što osjeća nepovjerenje ljudi ako se najednom pojavi neki "stranac".

Usporedba s Parizom

Samo nekoliko dana nakon što su prošlog utorka u središtu Yole na vrlo prometnoj tržnici izvedena dva samoubilačka napada u kojima je poginulo 34 ljudi, raspoloženje među stanovništvom je napeto. "To je suludo", kaže jedan prodavač na tržnici. "Morao bih se veseliti svakom kupcu, ali ponekad me je strah kad nepoznati ljudi dođu do moga štanda." Prodavač priznaje da i on kod nekih izbjeglica ima loš osjećaj. Kaže da je moguće da oni sami ne žele izvesti napade, ali da ih teroristi na to prisiljavaju. U razgovor se uključuje jedna prodavačica sa susjednog štanda. Ona ima znatno manje razumijevanja. "Sve što želim reći je da je bolje da oni ostanu tamo odakle su!" Kaže da jednostavno ne voli nepoznata lica. "Otkud bih ja trebala znati nisu li to možda ipak teroristi?"

Joshua Abu je politolog i dugo je podučavao na Visokoj školi u Yoli. On uočava jasne paralele između rasprave o izbjeglicama u njegovom gradu Yoli i aktualne situacije u Europi. "Upravo to se dogodilo i nakon terorističkih napada u Parizu", kaže ovaj stručnjak za međunarodnu politiku. Ne mogu se izbjeći nagađanja o tomu, koriste li teroristi možda i izbjegličke kolone, koje je teško kontrolirati, za svoje ciljeve. "Mi na početku čujemo samo njihove priče i većinu informacija ne možemo provjeriti. Nitko ne može reći, što je od toga točno, a što nije i kakvi kompleksni rodbinski odnosi možda postoje između žrtava i terorista", kaže Abu.

"Strah nam ne smije oduzeti odgovornost"

Ali, to ne smije dovesti do toga da ljudi u Yoli svakog izbjeglicu koji je pobjegao s područja pod nadzorom Boko Harama načelno sumnjiči za terorizam.

"Ne smijemo zaboraviti, svima nama se može dogoditi da postanemo izbjeglice i da budemo ovisni o pomoći drugih. Naš strah nam ne smije oduzeti naš osjećaj odgovornosti", upozorava ovaj stručnjak. Pa ipak, osjetno se mora poboljšati nadzor prilikom dolaska izbjeglica, kaže on. Odbacuje argument da se time kriminalizira ljude koji su i sami žrtve. "Jutros sam išao na jednu lokalnu TV-postaju zbog intervjua. Na ulazu je moj automobil vrlo pomno kontroliran i mene osobno su pretražili", kaže ovaj politolog. Svakoga se danas, nažalost, najprije gleda kao potencijalnu opasnost. To nije ugodno, ali na to ćemo se morati naviknuti u vrijeme terora, smatra Joshua Abu.