Medicinska pomoć za djecu izbjeglice

Deutsche Welle: S kakvim izazovima se susrećete u liječenju djece koja su u Njemačku, sa svojim obiteljima, došla kao izbjeglice?

Eckard Hamelmann: Prvi veliki izazov je komuniciranje, koje je često jako teško ili je moguće samo uz prisustvo prevoditelja.Ponekad je teško razumjeti zašto neka obitelj ili neko dijete traže medicinsku pomoć. Drugi izazov je da djeca izbjeglice ponekad boluju od bolesti, koje ne postoje u Njemačkoj, što znači da imamo porast oboljenja od novih bolesti, ili pojavu onih koje su kod nas već i zaboravljene.

Sa kojim bolestima se najčešće susrećete?

Najviše je riječ o bolestima, s kojima smo se i u Njemačkoj susretali u prošlosti, a radi se o dječijim bolestima kao što su zaušnjaci ili ospice (male boginje). Problem je što jako puno djece izbjeglica nema kompletiran imunizacijski proces. Također se susrećemo i sa "egzotičnim" bolestima, poput onih koje, na primjer, uzrokuju crvi. Isto tako, kod mnogo djece smo dijagnosticirali tuberkulozu, koja je u Njemačkoj gotovo iščezla.

Nailazite li i na psihološke poteškoće kod djece koja su se našla u novoj sredini nakon što su iskusila rat i nasilje?

Često imamo izuzetno tužne slučajeve. Imali smo djevojčice koje su bile silovane i koje su nakon toga iskusile pobačaj. Kao posljedica takvog iskustava, one trpe i psihičke poremećaje. Obitelji često ne pate samo od fizičkih oboljenja, već i vrlo snažnih psihičkih problema, što je i za očekivati nakon preživljenog bijega ili progona.

Izbjeglice nemaju zdravstveno osiguranje. Ko plaća medicinske usluge za izbjegličke obitelji i njihovu djecu?

Na ovoj klinici zdavstveno su osigurani svi koji imaju prijavljeno prebivalište u ovom okrugu. U tom slučaju, lokalne vlasti pokrivaju troškove. Izbjeglice su također osigurane, tako da su nam ti troškovi pokriveni, kao i troškovi u hitnim slučajevima ili u slučajevima kada pacijent mora biti hospitaliziran. Situacija je mnogo teža za osobe koje u Njemačkoj borave ilegalno, odnosno nisu zdravstveno osigurane.

Za ostale usluge, poput prijevoda, više vremena potrebnog za pacijenta, pripremu izolacijskih smještajnih jedinica, itd., niko ne može očekivati od izbjeglica da plate.

Kako se klinike i liječnici snalaze u liječenju djece izbjeglica?

Važno je uspostaviti infrastrukturu, koje će izbjegličkim obiteljima i djeci osigurati najbolju moguću pomoć u momentu kada je to najpotrebnije. Svakako bi pedijatri trebali učestvovati i pri prvom medicinskom pregledu izbjeglica u prihvatnim centrima. Izbjeglice bi za svoju djecu trebale imati dokaz o imunizaciji, ili bismo djecu trebali ponovo cijepiti. To bi trebala postati i ustaljena procedura, baš kao što se i sami cijepimo protiv ospica kada dolazimo u kontakt s izbjeglicama. Infrastruktura nam je potrebna tako da izbjeglice u prihvatilištima ili kolektivnim centrima imaju mogućnost posjetiti liječnika kada im zatreba. Liječnici koji imaju privatne ordinacije također bi trebali pomoći, budući da same klinike ne mogu više snositi troškove za sve.

Važno je da shvatimo da porast broja izbjeglica moramo prestati posmatrati kao trenutni fenomen. Moramo prihvatiti činjenicu da ćemo se s ovakvom situacijom vjerovatno susretati još mjesecima, pa i godinama. Drugim riječima, zaista nam je potrebna bolja infrastruktura. Potrebna nam je neka rasprava, u kojoj bi učestvovali liječnici, kako iz privatne, tako i iz javne, kliničke prakse, ali i predstvnici lokalnih vlasti, savjetodavnih institucija, kao i psihijatrijskih klinika za djecu i mlade, kako bismo zajedno pokušali osmisliti procese u cilju što bolje i efikasnije pomoći djeci izbjeglicama.

Prof. Eckard Hamelmann je specijalista pedijatar. Glavni je savjetnik u Protestantskoj bolnici u Bielefeldu, te voditelj "Dana pedijatrije u Bielefeldu" od 13. do 15. augusta, u čijem fokusu će biti upravo pedijatrija i izazovi sa kojima se susreće, kao rezultat naglog porasta migracija.