Njemačka i Turska: 100 godina diplomatskih odnosa

Predsjednik Savezne Republike Njemačke Frank-Walter Steinmeier boravi u službenoj posjeti Turskoj, prvoj od početka svog mandata 2017. godine. Vrijeme posjete nije slučajno. Prije tačno sto godina upostavljeni su diplomatski odnosi između ove dvije zemlje.

Republika Turska i Njemačko carstvo imali su 1924. godine veliki novi početak: obje su države kao saveznice bile na strani gubitnika nakon Prvog svjetskog rata, i kao rezultat toga morale su ustupiti dijelove svojih teritorija - Turska je čak izgubila i jedno veliko carstvo – a obje zemlje su ukinule monarhiju. U Njemačkoj je Vajmarska Republika zauzela mjesto Carstva.

Međutim, unutrašnja promjena u Turskoj je bila znatno veća: osnivač države, Kemal Atatürk, želio je sekularnu, evropski orijentisanu Tursku. Kalifat i šerijat iz Osmanskog carstva zamijenjeni su zapadnim pravnim sistemima.

Osmansko carstvo i Njemačko carstvo su imali i bliske diplomatske, vojne i trgovinske odnose. Tada, nekoliko mjeseci nakon osnivanja Turske Republike 1923. godine, ponovo su uspostavljene diplomatske veze i zaključen sporazum o prijateljstvu.

Ali Berlin ta događanja u to vrijeme nije shvatao previše ozbiljno, kaže istoričar i stručnjak za Tursku Rasim Marz: „Uprkos ponovnom pokretanju diplomatskih odnosa sa mladom Republikom Turskom 1924. godine, krizom zahvaćena Vajmarska republika nije im pridavala veliki politički značaj sve do 1930-ih", piše on za DW. Međutim, "visoka reputacija Njemačke u Turskoj ostala je nepromijenjena", dodaje on.

Utočište za one koje je protjerao nacistički režim

Poglavlje u njemačko-turskim odnosima koje se danas često zaboravlja je egzil nekoliko stotina progonjenih Nijemaca tokom nacističke ere u Tursku, koja je tada bila neutralna u vanjskopolitičkom smislu.

"Turska je pod Atatürkom postala utočište za mnoge prognane akademike. Turskoj Republici su bili potrebni visokokvalifikovani ljudi", rekao je Rasim Marz. Među njima je bio i političar SPD-a, a kasnije i gradonačelnik Berlina Ernst Reuter, ekonomista i političar Fritz Baade, kompozitor Paul Hindemith i mnogi drugi. Oni su bili "značajno uključeni u dalje ustrojavanje države po evropskom modelu".

Turski migranti u Njemačkoj

Nijedna druga odluka vjerovatno nije imala tako trajan uticaj na odnose ove dvije države kao što je to bilo zaključivanje sporazuma o dolasku turske radne snage u Saveznu Republiku Njemačkz 1961. godine. Prema navodima Ministarstva vanjskih poslova, u Njemačku je zbog toga stiglo oko 876.000 ljudi, koji su između ostalog radili u rudarstvu, u automobilskoj industriji i otvarali vlastite prodavnice. Mnogi od njih su sa sobom doveli i svoje porodice i ostali zauvijek.

Danas u Njemačkoj živi oko tri miliona osoba turskog porijekla.

Predsjednik Savezne Republike Njemačke Frank-Walter Steinmeier odao je počast njihovim postignućima odmah na početku svoje posjete Turskoj, i to na istorijskoj lokaciji: istanbulskoj željezničkoj stanici Sirkeci, gdje su mnogi Turci započeli svoj put za Njemačku ukrcavanjem na voz. „Oni su pomogli u izgradnji naše zemlje, učinili su je jakom i pripadaju srcu našeg društva“, rekao je Steinmeier.

Pogoršanje odnosa pod Erdoganom

Kada je Recep Tayyip Erdogan postao predsjednik Turske, odnosi su se sve više pogoršavali. Erdogan je poduzeo oštre mjere protiv političkih protivnika, posebno nakon pokušaja državnog udara 2016. godine. Savezna vlada je više puta osuđivala stanje ljudskih prava u Turskoj, a njemački ambasador je uvijek iznova pozivan na razgovor. Pokazatelj tenzija je i činjenica da prije trenutne posjete, prethodnih deset godina nijedan njemački savezni predsjednik nije posjetio Tursku. 

Erdogan je takođe transformisao zemlju u spoljnopolitičkom smislu i, prema mišljenju Rasima Marza, tako pogodio nerv svojim sugrađanima: „Turska pod predsjednikom Erdoganom već dvije decenije nastoji da bude među vodećim nacijama svijeta, kako  akademski tako i politički. Vizija političke i vojne velika sile Turske u 21. stoljeću učvrstila se u društvu."

Za Erdogana je Hamas oslobodilačka organizacija

Erdoganov stav o islamističkom Hamasu u Pojasu Gaze posebno je eksplozivan za njemačku politiku. Erdogan je branio Hamasov masakr nad Izraelcima 7. oktobra i opisao Hamas kao oslobodilačku organizaciju. S druge strane, sigurnost Izraela - uprkos svim njemačkim kritikama izraelskih akcija u Pojasu Gaze - službeni je njemački "nacionalni interes". Kao da želi pojačati razlike, Erdogan se sastao sa šefom vanjskih poslova Hamasa Ismailom Haniyom neposredno prije Steinmeierovog dolaska.

Tokom posjete Istanbulu, savezni predsjednik se suočio i sa demonstrantima koji su protestovali protiv njemačke politike prema Izraelu.

Zamrznuti pregovori o pristupanju EU

Njemačko-turski odnosi odavno su dio odnosa Turske sa cijelom EU. Turska je kandidat za članstvo u EU još od 2005. godine, a njenu kandidaturu je ranije podržao i njemački kancelar iz SPD-a Gerhard Schröder. Ali u suštini, pristupni pregovori su dugo na čekanju, što je takođe posljedica Erdoganovog oštrog kursa u unutrašnjoj i vanjskoj politici.

Kancelarka Angela Merkel bila je relativno oprezna prema Turskoj, također zato što joj je Ankara hitno bila potrebna tokom izbjegličke krize 2015/16. Političari u aktuelnoj saveznoj vladi predvođenoj SPD-om pod kancelarom Olafom Scholzom probleme nazivaju pravim imenom, a isto radi i ministrica vanjskih poslova iz stranke Zelenih Annalena Baerbock.

Ovo ne ide na ruku turskom rukovodstvu, kaže Rasim Marz: "Njemačka je izgubila značajan uticaj u Ankari nakon ere Angele Merkel. Neslaganja između dvije zemlje, koja su postala očigledna tokom posljednje posjete ministrice vanjskih poslova Annalene Baerbock (u julu 2022. godine) postala su duboka u različitim oblastima. Istoričar i stručnjak za Tursku, Rasim Marz zbog toga smatra da se oživljavanje procesa pristupanja EU "trenutno ne može predvidjeti".

Novi početak?

Nada Savezne vlade leži u turskom civilnom društvu i turskoj opoziciji. Erdoganova stranka AKP doživjela je poraz na lokalnim izborima prije nekoliko sedmica. Umjesto toga, trijumfovala je najveća opoziciona stranka u zemlji, CHP. Njihova velika nada, koja bi mogla biti i budući predsjednik, je gradonačelnik Istanbula Ekrem Imamoglu.

Njemački predsjednik se tokom svoje službene posjete sastao s njim prije nego sa Erdoganom. To je znak da se Berlin nada političkoj promjeni i još jednom novom početku tursko-njemačkih odnosa.

 

Članak originalno objavljen na njemačkom jeziku.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu