"Nitko nam ne pomaže toliko koliko to čine Nijemci"

Svake srijede poslijepodne Andrea von Schmude pomaže trima Sirijkama i vozi ih iz Bonna do susjednog gradića Bornheima, kako bi se tamo opskrbile doniranim namirnicama. Svaka obitelj plaća 1,50 eura i može ponijeti koliko god joj je hrane potrebno. Za to je međutim potrebna odgovarajuća iskaznica. Andrea von Schmude je pomoću svojih veza uspjela tim ženama osigurati takvu iskaznicu za Bornheim. U Bonnu više nije bilo moguće prijaviti se.

Pomoć katoličke župe

"Kad sam čula da ovdje u Bonn stižu izbjegličke obitelji, htjela sam pomoći", priča ta 45-godišnjakinja. "Oni su u principu naši susjedi. Raduje me kad se ljudi iz jednog ratnog područja ovdje mogu dijelom vratiti u život." Ona Sirijkama pomaže i kad treba ići liječniku i prevodi sa njemačkog, arapskog ili engleskog - a kad to nije dovoljno, onda rukama i nogama.

Uz pomoć katoličke župe Bonn-Duisdorf je uopće saznala o tim sirijskim izbjeglicama. Ta župa od početka ove godine pomaže jednom Sirijcu s njemačkom putovnicom, Ahmedu Kiwanu, koji jednog za drugim dovodi svoje rođake iz Sirije u Njemačku. Za 27 njegovih rođaka je već uspio dobiti dozvolu za ulazak u zemlju, sedam ostalih još čeka u Jordanu. Jer, Kiwan sve troškove mora sam snositi - od leta, preko kirije, pa do odjeće i hrane. Sam sve to nije mogao platiti.

Stoga je spomenuta župa pokrenula "Mrežu za pomoć Siriji", jer je "kršćanska obveza" pomoći toj obitelji, kaže pastoralni referent Guido Zernack. "Ne može biti da skupljamo novac za izbjeglice koje se nalaze negdje u svijetu - a istovremeno imamo ovdje izbjeglice, kojima je potrebna pomoć. I njima se mora pomoći." Od početka godine su skupljene donacije u iznosu od 50.000 eura. To bi trebalo biti dovoljno za naredne mjesece. Izbjeglice marljivo uče njemački i nadaju se da će uskoro moći stajati na vlastitim nogama.

"Nitko nam ne pomaže ovoliko koliko to čine ljudi ovdje u Njemačkoj. Ni Arapi u Jordanu, iako smo jedna te ista kultura", kaže Battol, jedna od tri Sirijke s početka priče. Ona je upravo u Jordan prvo bila izbjegla sa svojom obitelji, nakon što su morali pobjeći iz rodnog grada Tafasa na jugu Sirije zbog rata. "U Siriji nema ni vode ni struje. Uopće nema nikakve sigurnosti", kaže ta 30-godišnjakinja. U Jordanu je njezina velika obitelj stanovala u malom stanu, njezin suprug i kćerke su dijelili jednu sobu.

Donirana odjeća

Prije dva mjeseca su konačno mogli otputovati u Njemačku kod njihovog zeta Ahmeda Kiwana. U Bonnu im je crkvena Mreža za pomoć Siriji pronašla stan. "Sada moj suprug i ja imamo jednu sobu - a moje kćerke imaju vlastitu sobu. Osim toga, imamo i veliku dnevnu sobu i balkon."

A u svakodnevici se može osloniti na Andreu von Schmude, koja je za tu Sirijku nakon kupovine namirnica organizirala posjet mjestu za izdavanje odjeće, za što je također potreban dokaz da se radi o ugroženim kategorijama stanovništva, kako bi se moglo izabrati potrebna odjeća, posteljina ili pribor za kuhinju - sve naravno, kao što je slučaj i s namirnicama, donirano.

Jedanput tjedno

Andrea von Schmude zastupa te tri žene, nakon čega sa svakom od njih odlazi u potragu za najboljom odjećom. Von Schmude pod ruku hvata tinejdžericu Raghed i s njom zajedno izabire nekoliko pulovera. Battol za to vrijeme traga za dječjom odjećom za njezinu najmlađu kćerku, a treća Sirijka, Elham, je među svim tim stvarima otkrila kutiju, u kojoj se nalazi set tanjura. Nakon više od sata provedenog unutra, tri Sirijke izlaze s punim košarama i vrećicama. Djeluju umorno, ali i sretno zbog novih stvari. "Bilo je to uspješno poslijepodne", zaključuje Andrea von Schmude.

Ta Njemica im još pomaže da stvari prebace iz automobila u stanove, a zatim se pozdravlja s njima i odlazi kući. Naredne srijede će ponovno ovdje doći po Battol, Elham i Raghed, kako bi mogle otići u novu kupovinu.

Autorice: Juli Rutsch / Marina Martinović