Nevjerovatni njemački popust na gorivo

U srijedu prošle sedmice - bio je dan prije TIjelova a samim tim početak produženog vikenda – Radio je u izvještaju o stanju na prometnicama u Sjevernoj Rajni Vestfaliji izvijestio o zastoju od gotovo 400 kilometara. To je već rekord. I onda se vi, kao promatrač, koji kao prevozno sredstvo uglavnom koristi biciklo, čudite i pitate: „Who cares?" kada su cijene goriva prešle granicu od dva eura.

Cijena benzina je nešto kao sveta krava za Nijemce. Ako pređe kritičnu granicu (dva eura, na primjer), naslovi ne mogu biti dovoljno provokativni i negodovanje ne može biti glasnije. Ali onda – vidi gore – dođe produženi vikend i sve nevolje su zaboravljene. Porodica mora se nekako odvesti do bake.

Teoretski, porodica bi mogla kupiti karte od devet eura (ako idući put žele posjetiti baku, a ona živi tamo gdje vas regionalni voz može odvesti). Zato što je ova karta također dio velikog paketa njemačke vlade za uštedu energije. Baš kao i rabat na točenje nafte, ova olakšica će važiti tri mjeseca. Ta stvarno dobra ideja da se ljudi natjeraju da koriste voz, podzemnu željeznicu ili autobus osujećena je apsolutno besmislenim rabatom na cijene benzina i dizela.

U čemu je smisao popusta na gorivo?

Upravo Liberalna partija FDP, koja sebe vidi kao čuvara tržišne ekonomije i gnuša se intervencije države na tržištu - kao što đavo mrzi svetu vodicu, izmislila je popust na gorivo i progurala ga u semafor-koaliciji uz protivljenje zelenih i socijaldemokrata. Istodobno, predsjednik FDP-a Christian Lindner, koji je i ministar finansija, pokušava jasno dati do znanja da je sve to velika iznimka, da je zaduživanje zapravo na dnevnom redu i da će paketi poticaja vjerojavno više će potaknuti inflaciju, te se stoga moraju hitno okončati.

Koja je onda svrha Lindnerovog popusta cijena goriva na benzinskoj pumpi? Političari zapravo žele poskupiti gorivo kako bi manje ljudi vozilo automobil. Zbog toga je početkom 2021. godine uveden CO2-porez kao svojevrsna ekološka dažbina s deklariranim ciljem poskupljenja fosilnih goriva. U to vrijeme, naravno, niko nije imao pojma u kojem će se smjeru svijet okrenuti, pogotovo ne da će rat, koji vodi sila koja raspolaže najvažnijim resursima, potresti Evropu.

Naravno, ruska agresija u Ukrajini nije jedini razlog rasta cijena energenata. Niz mjeseci cijene nafte i gasa poznaju samo jedan smjer – na gore. To ima veze i s pandemijom korone i povećanom potražnjom za energentima, jer se globalna ekonomija u svim regionima svijeta nakon korona-šoka više-manje istovremeno oporavila.

A pobjednik je...

Ali namamiti ljude na benzinsku pumpu, potkopavajući zakone tržišta na tri mjeseca, je jednostavno populistički. Kako povjerovati vladi da je ozbiljna po pitanjima zaštite klime, ako cijene energije nastave rasti u bliskoj budućnosti? U tom slučaju su se tri milijarde eura, koliko košta ova zabava, radije mogle iskoristiti za potpuno besplatnu kartu u lokalnom prevozu. Jer interes je, čini se, velik – do ove srijede prodato je preko sedam miliona karata.

No, činjenica da porezni obveznici s niskim primanjima sada na benzinskim pumpama subvencioniraju SUV-vozače s većim primanjima ne može se uzeti ozbiljno. Ako se već dijele vaučeri za gorivo, onda to mora uslijediti po socijalnim kriterijima a ne nasumice.

Na kraju je ionako jasno ko su pobjednici: naftne kompanije. Ako se u obzir uzme sadašnji nivo cijena, oni zarađuju sjajno (prema trenutnim podacima Greenpeacea, 107 milijuna eura dnevno) i mogli bi na stranu odvojiti velike kofere novca. Energija će, u bilo kojem obliku, ostati skupa i u doglednoj budućnosti. Onaj, ko mami ljude na pumpe popustom na gorivo, ne bi se onda trebao žaliti zbog toga.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu